• All e-books and audiobooks on The New Life Mission website are free
  • Explore multilingual sermons in global languages
  • Two new revised editions in English have been released
  • Check out our website translated into 27 languages
Search
English

Sermons

Subject 3 : Evanđelje vode i Duha

[3-1] VJEČNO IZBAVLJENJE (Ivan 8:1-12)

2021.04.11 77
VJEČNO IZBAVLJENJE(Ivan 8:1-12)
“Isus ode na Maslinsku goru, a u zoru se opet pojavi u hramu. Sav je narod dolazio k njemu. On sjede i poče ih učiti. Tada književnici i farizeji dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu, postave je ispred sviju te mu rekoše: “Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?” To su rekli da ga stave u nepriliku, kako bi ga mogli optužiti. A Isus se sagnu i poče pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi se te im reče: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” Zatim se opet sagnu i nastavi pisati po tlu. A oni, kad to čuše, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijjih. I ostade Isus sam sa ženom koja bijaše stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: “Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?” “Nitko gospodine”, odgovori ona. “Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.” Isus im ponovo progovori: “Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.””
 
Koliki je grijeh Isus očistio?
Sve grijehe svijeta
 
Isus nam je dao vječno izbavljenje. Ne postoji nitko tko ne bi mogao biti spašen ako vjeruje u Isusa kao svog Spasitelja. On nas je sve izbavio. Ako postoji griješnik koji očajava zbog svojega grijeha, to je zbog toga što ne razumije da ga je Isus izbavio od svih grijeha po krštenju.
Svi bismo trebali znati i vjerovati u tajnu spasenja. Isus je uzeo na sebe sve naše grijehe prilikom svoga krštenja i preuzeo je osudu za naše grijehe te umro na križu za nas.
Trebaš vjerovati u spasenje vodom i Duhom; vječno izbavljenje od svih grijeha. Trebaš vjerovati u njegovu veliku ljubav koja te već opravdala. Vjeruj u njegovo djelo spasenja za tebe na rijeci Jordan i na križu.
Isus poznaje sve naše skrivene grijehe. Neki ljudi krivo tumače grijeh. Misle da neki grijesi ne mogu biti oprošteni. Isus nam je oprostio sve grijehe, svaki pojedini.
Ne postoji niti jedan grijeh u svijetu koji on nije otklonio. Budući da je oprostio sve grijehe, to znači da nema više griješnika. Znaš li možda za evanđelje kojeotpušta sve tvoje grijehe, čak i one buduće? Vjeruj u njega i spasi se. I vrati se slavi Božjoj
 
 
ŽENA KOJA JE UHVAĆENA U PRELJUBI
 
Koliko mnogo ljudi čini preljub?
Svi
 
U Ivanu 8, postoji žena koja je uhvaćena u samom činu preljuba. I tamo možemo vidjeti kako ju je Isus izbavio. I mi bi smo htjeli podijeliti malo te milosti koja je primila. Nije previše reći da svi ljudi čine preljub u svojim životima. Svaka duša čini preljub.
Ako to i ne izgleda tako, to je zbog toga što ga tako često činimo da nam se pričinja kako ga ne činimo. Zašto? Jer živimo život prepun preljuba.
Promatrajući ženu u Ivanu 8, razmišljam o tome da li postoji osoba među nama koja nije počinila preljub. Nema niti jednoga koji nije počinio preljub, kao i žena uhvaćena u činu preljube. Svi smo ju učinili, no pravimo se da nismo.
Mislite li da griješim? Ne, ne griješim. Pomno zavirite u svoje srce. Svi živući su to učinili. Počiniše preljub požudno promatrajući ženu na ulici, u svojim mislima i djelima, bilo kad i svagdje.
Oni samo ne shvaćaju da to čine. Mnogi su koji to ne shvaćaju sve do svoje smrti kada su nebrojeno puta počinili preljub u svom životu. To nisu samo oni koji bijaše uhvaćeni nego svi mi, neuhvaćeni. Svi ljudi to čine u svojim mislima i djelima. Nije li to dio našeg življenja?
Smeta li ti ovo? To je istina. Mi to jednostavno prikrivamo jer nam je neugodno. Vjerujem da ljudi danas stalno čine preljub ali to ne prepoznaju.
Ljudi čine preljub i u svojim srcima. Mi, stvoreni na obličje Božje živimo na ovoj zemlji nikada ne prepoznajući da smo učinili preljub u našim srcima. Štovanje drugih bogova također je duhovni preljub jer je Gospodin jedini muž čovječanstvu.
Žena uhvaćena u preljubu bila je ljudsko biće kao i mi i primila je Božju milost kao i mi koji smo spašeni. Ali su je licemjerni farizeji postavili između njih i uperili svoj prst u nju kao da su oni suci spremni da je kamenuju. Namjeravali su je optužiti i osuditi kao da su oni čisti i da nikad nisu počinili preljub.
Dragi moji kršćani, svi koji su svjesni svojih velikih grijeha ne optužuju druge pred Bogom. Takovi radije, budući da znaju da cijeli svoj život čine preljub, prihvaćaju milost Božju koja nas je sve spasila. Samo oni koji sebe prepoznaju kao velike griješnike što žive u preljubu dostojni su primiti Božje spasenje.
 
 

TKO PRIMA BOŽJU MILOST?

 
Tko prima Božju miost?
Nedostojni
 
Da li oni koji žive čistim životom, bez preljuba primaju njegovu milost ili ju primaju nedostojni? Nedostojna osoba je ta koja prima puninu milosti njegova izbavljenja. To sui oni koji si ne mogu pomoći, slabi i bespomoćni. Takovi primaju njegovu milost.
Oni koji smatraju da su bez grijeha ne mogu biti izbavljeni. Kako mogu primiti milost njegova izbavljenja ako ne postoji razlog za izbavljenje?
Književnici i farizeji dovukli su ženu uhvaćenu u preljubu pred Isusa i postavivši je u sredinu upitaše ga: “Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?” Zašto su doveli tu ženu pred njega i iskušavali ga?
I sami su učinili preljub mnogo puta, ali su je htjeli osuditi i ubiti po Isusovim riječima i krivicu prebaciti na njega.
Isus je poznavao njihove misli i sve o toj ženi. On im stoga reče: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.” Tada se književnici i farizeji počev od najstarijeg do najmlađeg udaljiše od Isusa, a žena je ostala.
Književnici i farizeji napustili su mjesto događanja a bili su religijske vođe. Namjeravali su osuditi ženu uhvaćenu u preljubu, a sebe su smatrali pravednima.
Isus je donio svoju ljubav na ovaj svijet. On je bio izvor ljubavi. Hranio je ljude, podizao je mrtve, povratio je život udovičinu sinu, uskrsnuo Lazara, ozdravljao gubave, i siromašnima činio čudesa. Od svih je grešnika uzeo njihove grijehe na sebe i podario im spasenje.
Isus nas ljubi. On je svemoćan i svemoguć, ali su ga farizeji i književnici protumačili kao svojega neprijatelja. Onu su ženu doveli pred njega da bi ga iskušali.
Upitaše ga: “Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?” Mislili su da će im reći kako tu ženu treba kamenovati. Zašto? Ako bismo sudili po Zakonu Božjem, svi bi muškarci koji su počinili preljub bez iznimke bili kamenovani na smrt.
Svi bi bili kamenovai do smrti i osuđeni na pakao. Plaća za grijeh je smrt. Međutim, Isus im nije rekao da je kamenuju nego im reče: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
 
Zašto nam je Bog dao 613 točaka u Zakonu?
Da bi smo shvatili svoju grešnost
 
Zakon donosi gnjev. Bog je svet kao i njegov Zakon. Taj sveti Zakon dao nam je u 613 točaka. Razlog za to bio je taj kako bismo prepoznali sebe kao grešnike; da smo nesavršena bića. On nas uči da trebamo gledati na Božju milost kako bismo primili izbavljenje. Ako primjerice, to nismo znali, a poučeni smo samo o onome što je zapisano, trebali bismo biti kamenovani kao i ona žena uhvaćena u preljubu.
Književnici i farizeji koji nisu znali istine iz njegova Zakona smatrali su da imaju pravo kamenovati tu ženu, a vjerojatno i nas. Tko može baciti kamen na bespomoćnu ženu? Premda je i uhvaćena u preljubu, nitko na svijetu nema pravo baciti kamen na nju.
Ako bi smo s tom ženom bili suđeni po Zakonu, svi bi bili užasno kažnjeni. No, Isus je nas, grešnike spasio od naših grijeha i pravedne osude. Ako bi se božji Zakon strogo primjenjivao, tko bi od nas griješnika opstao živ? Svi bi završili u paklu.
Ali su književnici i farizeji poznavali Zakon samo po slovu. Da je Njegov Zakon bio pravilno primjenjivan, ubio bi jednako onoga na koga se odnosi kao i onoga koji sudi po njemu. U stvari, Zakon Božji dan je ljudima kako bi prepoznali svoje grijehe, no oni trpješe jer su ga krivo tumačili i primjenjivali.
Današnji farizeji kao i oni biblijski poznaju samo pisani Zakon. Trebali bi razumjeti milost, pravdu i istinu Božju. Netko ih treba poučiti evanđelju spasenja kako bi se spasili.
Farizeji rekoše: “Zakon nam nalaže da takve kamenujemo. A ti što kažeš?” Upitaše to čvrsto držeći kamenje u svojim rukama. Mislili su da Isus jamačno neće imati što reći o tome. Čekali su na njega da zagrize mamac.
Da je Isus sudio po Zakonu, i njega bi kamenovali. Namjeravali su ih oboje kamenovati. Ako bi im Isus rekao da je ne kamenuju, rekli bi da je preokrenuo Zakon Božji i kamenovali bi ga za bogohulstvo. Bila je to grozna zavjera!
Ali se Isus sagnuo i prstom pisao po zemlji dok su ga oni neprestano ispitivali: “Što ti kažeš? Što to pišeš po tlu? Odgovori nam na pitanje. Što kažeš?” Uperili su svoj prst u njega napadajući ga.
Isus ustade i reče im da ako postoji među njima itko bez grijeha neka prvi baci kamen. I onda se opet sagnuo i nastavio pisati po tlu. Oni koji čuše to, presvjedočeni svojom savješću, izađoše jedan po jedan, počev od najstarijega. I Isus ostade sam sa ženom.
 
 
TKO JE BEZ GRIJEHA MEĐU VAMA, NEKA PRVI BACI KAMEN NA NJU
 
Gdje su grijesi zapisani?
Na ploču srca našega i uknizi djela
 
Isus im je rekao: “Tko je bez grijeha među vama, neka prvi baci kamen na nju”, i nastavio je pisati po tlu. Tada je nekoliko starijih počelo odlaziti. Stariji, koji su počinili više grijeha otiđoše prvi. I mlađi otiđoše. Recimo da je Isus stajao između nas, a mi smo okružili tu ženu. Da nam je Isus rekao ako je itko od nas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju, što bi ti učinio?
Što je to Isus pisao po tlu? Bog, naš Stvoritelj zapisuje naše grijehe na dva različita mjesta.
Prvo, naše grijehe Bog zapisuje na ploču našega srca. “Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca, i u rogove njihova žrtvenika” (Jer. 17:1).
Bog nam govori preko Jude koji predstavlja nas same. Grijesi ljudi urezani su željeznom pisaljkom, dijamantnim vrškom. Zapisani su na pločicu naših srca. Isus se sagnuo i pisao na po tlu da su svi ljudi grješnici.
Bog zna da griješimo i on urezuje naše grijehe na pločicu naših srca. Prvo, on zapisuje naša djela, grijehe koje počinismo jer se ne možemo nositi sa Zakonom. Budući da su naši grijesi upisani u naša srca mi se prepoznajemo kao grješnici kad god pogledamo u Zakon. Zbog upisanih grijeha u naša srca, u našu savijest, isto tako znamo da smo i u njegovim očima grešnici.
Isus se po drugi put sagnuo i pisao po tlu. Biblija nam kaže da su naši grijesi zapisani i u Knjigu djela kod Boga (Otkrivenje 20:12). Naša imena i svi grijesi upisani su u tu Knjigu kao i na pločicu naših srca. Naši su grijesi dva put zapisani; u Knjigu djela i na pločicu naših srca.
Grijesi su jednako zapisani na tu pločicu, kod starih i mladih. Zbog toga oni nisu mogli išta reći o svom grijehu pred Isusom. Svi koji su namjeravali kamenovati ženu ostali su bespomoćni pred Njegovim riječima.
 
Kada se brišu naši grijesi zapisani na dva mjesta?
Kad prihvatimo izbavljenje vodom i krvi Kristovoj u naša srca.
 
Bilo kako bilo, prihvaćanjem spasenja, svi tvoji upisani grijesi i Knjizi djela brišu se,a tvoje se ime upisuje u Knjigu života. Svi oni čije se ime nalazi u Knjizi života idu u nebo. Njihova dobra djela, sve što su učinili za svojega života za Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, isto tako su upisani u Knjigu života. I kao takvi prihvaćeni su na nebu. Svi koji su izbavljeni od grijeha ulaze u zemlju vječnosti.
Svi grijesi ljudi zapiasni su na dva mjesta. Tako nitko ne može prevariti Boga. Ne postoji itko bez grijeha i itko tko nije počinio preljub u svom srcu. Svi smo grešnici i nesavršeni.
Oni koji odbaciše Kristovo izbavljenje mogu samo plakati zbog svojih grijeha. Nemaju opravdanja. Zbog svojih grijeha boje se Boga, strepe pred Njim i pred drugima. Ali u trenutku kada prihvate evanđelje izbavljenja vodom i Duhom, brišu se svi njihovi upisani grijesi sa pločice njihovih srca i iz Knjige djela. Izbavljeni su od svih grijeha.
Na nebu postoji Knjiga života. Sva imena onih koji uzvjerovaše u izbavljenje vodom i Duhom, upisana su u nju i oni će ući u nebo. Oni ulaze na nebo, ne zbog toga što ne sagriješiše, nego jer su izbavljeni od svih svojih grijeha vjerujući u izbavljenje vodom i Duhom. To je “zakon vjere” (Rimljanima 3:27).
Dragi moji kršćani, književnici i farizeji jednako su bili grešni kao i žena uhvaćena u preljubu.
U stvari, oni učiniše mnogo više grijeha jer hiniše i varaše da nisu grešnici. Religijski vođe bili su razbojnici sa odobrenjem. Oni su bili kradljivci duša i života. Usudili su se druge poučavati moralnim vrijednostima, a sami nisu bili izbavljeni.
Zakon kaže da nitko nije bez grijeha. Ali osoba može biti opravdana, ne zbog toga što nije sagriješila, nego jer je izbavljena od svih svojih grijeha i njeno je ime upisano u Knjigu života. No važno je znati je li nečije ime upisano u Knjigu života. Ljudi ne mogu živjeti, a da ne čine grijeh, i zbog toga trebaju biti izbavljeni.
Tvoj ulazak na nebo ovisi o tvojoj vjeri. Jesi li ili nisi primio Božju milost ovisi o tvome prihvaćanju Kristova spasenja. Što se dogodilo sa ženom uhvaćenom u preljubu? Stajala je zatvorenih očiju jer je znala da je zaslužila smrt. Možda je plakala u strahu i kajala se. Ljudi pred smrt postaju iskreni prema sebi.
“O, Bože, zaslužio sam umrijeti. Primi dušu moju, molim te, u ruke svoje i imaj samilosti prema meni. Smiluj mi se Isuse, molim te.” Ona je molila Isusa za ljubav izbavljenja. “O, Bože, ako me osudiš, propast ću, ali ako kažeš da sam bez grijeha, onda su oni izbrisani. Ti odluči.” Možda je upravo to rekla Kristu. Odluka je bila na njemu.
Ta žena koja je dovedena pred njega nije rekla: “Pogriješila sam, molim te, oprosti mi moj preljub.” Nego: “Molim te, izbavi me od mojih gijreha, Ako to učiniš, spašena sam. A ako ne, završit ću u paklu. Trebam tvoje izbavljenje. Trebam ljubav Božju i njegovu milost.” Zatvorila je svoje oči i priznala svoje grijehe.
Isus je upita: “Gdje su oni koji te optuživaše? Zar te nitko ne osudi?” Ona mu odgovori: “Nitko Gospodine.”
A Isus joj reče: “Ni ja te ne osuđujem.” Isus nije osudio tu ženu jer je već uzeo njene grijehe po svom krštenju u Jordanu i ona je bila izbavljena. A sada, Isus je taj koji teba biti osuđen za grijeh, a ne ta žena.
 
 
ON REČE:“NI JA TE NE OSUĐUJEM.”
 
Da li Krist osudio tu ženu?
Ne.
 
Žena je bila blagoslovljena spasenjem u Kristu. Izbavljena je od svih njenih grijeha. Naš Gospodin Isus govori nam da nas je izbavio od svih naših grijeha i da smo pravedni.
To nam kazuje po Bibliji. Umro je na križu za naše grijehe koje je uzeo na sebe po svom krštenju u rijeci Jordan. On nam jasno kaže da je izbavio sve koji vjeruju u izbavljenje po krštenju i osudi na križu. Svi potrebujemo Kristove pisane riječi i uhvatiti se za njih. Tada ćemo biti blagoslovljeni izbavljenjem.
“Bože, ja sam nevrijedan pred tobom. Uopće nisam nadaren. Osim svojih grijeha, nemam ti što pokazati. Ali vjerujem da je Isus Moj Gospodin izbavitelj. On je uzeo sve moje grijehe na rijeci Jordan i sve ih pribio na križ. Uzeo je sve moje grijehe po svome krštenju i krvi. Vjerujem u tebe Gospodine.”
Na ovaj ste način spašeni. Isus ‘nas ne osuđuje’. Dao nam je vlast postati djecom Božjom: onima koji vjeruju u izbavljenje vodom i Duhom, uzima sve njihove grijehe i naziva ih pravednicima.
Dragi prijatelji! Žena je bila izbavljena. Ta žena, uhvaćena u preljubu, bila je blagoslovljena izbavljenjem od Krista. I mi možemo to doživjeti. Svaki koji je svjestan svoje grješnosti i zamoli Boga za milost, svaki koji vjeruje u izbavljenje Kristovo vodom i Duhom primit će blagoslov izbavljenja od Boga. Grešnici će biti izbavljeni. Oni koji griješe ali ne prihvaćaju svoju grješnost, neće primiti blagoslov izbavljenja.
Isus je uzeo na sebe grijehe svijeta (Ivan 1:29). Svatko može biti izbavljen vjerom u Isusa. Isus je rekao ženi: “Ni ja te ne osuđujem.” To je rekao jer je već uzeo njene grijehe na sebe. Uzeo je i naše grijehe i bio osuđen umjesto nas.
 
 
ISTO TAKO, MORAMO BITI IZBAVLJENI I PRED KRISTOM
 
Je li veća Božja ljubav ili njegova osuda?
Božja ljubav.
 
Farizeji, držeći kamenje u svojim rukama, jednako kao i današnje religijske vođe, tumače Zakon po slovu. Vjeruju da budući nam Zakon kaže da ne činimo preljub, svaki koji to učini, zavređuje kamenovanje do smrti. Gledali su na ženu sa žudnjom u srcu, a hinili su da ne počiniše preljuba. Za njih nema izbavljenja niti spasenja. Farizeji i pismoznanci bili su moralisti ovoga svijeta. Oni nisu pripadali pozvanima od Krista. Ti ljudi nikada ne čuše riječi: “Ne osuđujem vas.”
Samo je žena uhvaćena u preljubu čula te radosne riječi. Ako ste iskreni prema njemu, i vi možete biti blagoslovljeni poput nje. “Bože, činih preljub cijeli svoj život. Činilo mi se da to nisam radio jer sam duboko zaglibio u njemu. Svakoga sam dana zgriješio i nekoliko puta.”
Kad prihvatimo Zakon i činjenicu da smo grešnici koji će umrijeti i stati pred Boga i u iskrenosti i priznanju kažemo: “Bože, evo me. Molim te spasi me”, Bog će nas blagosloviti izbavljenjem.
Kristova ljubav, voda i Duh pobjedili su osudu Božju. “Ni ja te ne osuđujem”. On nas ne osuđuje nego nam govori: “Izbavljen si.” Naš Gospodin Isus Krist je je milostivi Bog. On nas je izbavio od svih grijeha svijeta.
Naš Bog je prevedni Bog i Bog ljubavi. Ljubav vodom i Duhom veća je od njegove osude.
 
 

NJEGOVA JE LJUBAV VEĆA OD NJEGOVE PRAVDE


Zašto nas je izbavio?
Jer je njegova ljubav veća od njegove pravde.
 
Da je kojim slučajem Bog osudom htio zadovoljiti svoju pravdu, trebao bi osuditi sve griješnike i poslati ih u pakao. Ali, Kristova spasonosna ljubav veća je od osude i po njoj je Bog poslao svojega jedinoga Sina, Isusa. Isus je uzeo sve naše grijehe na sebe i primio pravednu osudu umjesto nas. Sada, svatko tko vjeruje u Krista kao svojega Spasitelja, postaje dijete Božje i pravednikom. Jer poradi njegove ljubavi koja je veća od njegove pravde, sve nas je izbavio.
Moramo zahvaliti Bogu što nas ne sudi samo po Svojoj pravdi. Jednom Isus reče pismoznancima, Farizejima i njihovim učenicima, “Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” (Matej 9:13). Neki ljudi mogu još uvijek ubijati kravu ili jarca i prinositi je Bogu, moleći, “Bože, oprosti mi moje griehe dana.” Bog ne želi naše rpinose, već vjeru u otkupljenje vode i Duha. On želi da se otkupimo i oslobodimo. Želi nam dati Svoju ljubav i prihvatiti našu vjeru. Možete li vidjeti to? Isus nam je dao svoje savršeno spasenje.
On mrzi grijeh ,ali izgara ljubavlju prema ljudima koji su stvoreni na Božje naličje. Čak i prije postanka svijeta odredio nas je za djecu Božju i uništio je sve naše grijeh po svome krštenju i krvi. Bog nas je stvorio da nas izbavi, odjene u Kristu i učini svojom djecom. To je ta ljubav koju ima za nas, svoja stvorenja.
Da nas je Bog sudio samo po svome pravednome Zakonu, mi grešnici bi zavrijedili smrt. Ali, on nas je izbavio po krštenju i po osudi koja je pala na njegova Sina na križu. Vjeruješ li u to? Potvrdimo ovo starozavjetnom istinom.
 
 
ARON JE POLOŽIO SVOJE RUKE NA JARCA ZA ISKUPLJENJE
 
Tko je prenosio grijehe Izraela na živog jarca kao njihova prdstavnika?
Svećenik.
 
Svi grijesi svijeta iskupljivani su uspostavljanjem Staroga zavjeta i krštenjem Novoga zavjeta. U Starome su zavjetu godišnji grijesi Izraela iskupljivani posredstvom Velikog sećenika koji je polagao svoje ruke na glavu jarca bez mane.
“Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovijedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom.” (Lev.zak. 16:21).
Na ovaj su način iskupljivali grijehe u starozavjetno vrijeme. Da bi bila iskupljena od svakodnevnih grijeha, osoba je morala dovesti janje ili jarca bez mane u šator sastanka i prinijeti ga na žrtvenik. Položila bi svoje ruke na glavu prinosa i tako prenio svoje grijehe na njega. Onda bi svećenici pogubili žrtvu ,a njenom krvlju premazali bi rogove žrtvenika.
Na svakom uglu žrtvenika stajali bi rogovi. Oni predstavljaju Knjige djela objašnjene u Otkrivenju 20:12. Ostatakom krvi poškropili bi tlo. Tlo predstavlja srce čovjeka jer je čovjek sačinjen od zemlje. Tadašnji ljudi su ovako iskajavali svoje grijehe.
Međutim, nisu mogli prinosti žrtvu svakoga dana. Zato je Bog dopustio da prinose žrtvu okajnicu jednom godišnje. To se događalo svakoga desetoga dana u sedmom mjesecu, na dan iskupljivanja. Toga je dana, predstavnik izraelskoga naroda, veliki svećenik, doveo dva jarca i položio svoje ruke na njih kako bi prenio sve grijehe naroda i prinio ih Bogu kao okajnicu za Izraelski narod.
“Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovijedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe.”
Bog je postavio Arona za velikoga svećenika i predstavnika Izraelaca. Umjesto da svi stave svoje ruke na žrtvinu glavu, veliki je svećenik, kao njihov predstavnik, položio svoje ruke na glavu živoga jarca kao prinos za jednogodišnje grijehe.
Tada bi ispovijedao sve njihove grijehe pred Bogom: “O, Bože, Izraelci, tvoja djeca, sagriješiše. Štovali smo kumire, prekršili svaki član iz tvojega Zakona, uzaludno izgovarali tvoje ime, načinili smo idole i štovali ih više nego tebe. Nismo održavali Sabat, nismo poštivali svoje roditelje, ubijali smo, činili preljub i lopovluk... naslađivali smo se ljubomorom i prijeporima.”
nabrajao bi sve grijehe. “Bože, niti Izraelci, niti ja nismo održali niti jednu točku iz tvojega Zakona. Da bi smo bili iskupljeni od svih ovih grijeha, ja polažem svoje ruke na glavu ovoga jarca i prenosim na njega sve naše grijehe.” Veliki bi svećenik stavio svoje ruke na glavu prinosa za sav narod i prenio na njega sve njihova grijehe. Ordinacija ili polaganje ruku znači “prenijeti” (Lev.Zakon. 1:1-4, 16:20-21).
 
Kako je iskupljivanje vršeno u Starome zavjetu?
Polaganjem ruku na glavu žrtve prinosnice za grijeh.
 
Bog je uspostavio ritual prinosa žrtve okajnice za grijehe Izraelcima kako bi se riješili svojih grijeha i bili izbavljeni. Jasno je dao upute da teba postojati žrtva prinosnica bez mane i da ista treba umrijeti namjesto osobe koja ju prinosi.
Na daj prinošenja žrtve okajnice, prinosnica je ubijena a njena je krv odnešena u Svetinju koja je poškropljena sedam puta. Na taj su način Izraelci iskajavali svoje jednogodišnje grijehe na deseti dan sedmoga mjeseca.
Veliki je svećenik sam ulazio u Svetinju da prinese žrtvu, a ljudi su stajali vani i osluškivali zvuk zlatnih zvončića ušivenih u svećeničku odoru velikoga svećenika koje bi zazvonilo sedam puta za vrijeme škropljenja krvi žrtvenika. Tada bi se ljudi radovali jer su njihovi grijesi iskupljeni. Zvuk zlatnih zvončića bio je zvuk radosnog evanđelja.
Nije istina da je Isus volio samo određene ljude i samo njih izbavio. On je odjednom uzeo sve grijehe svijeta po svome krštenju. On nas sve želi iskupiti odjednom. Naši se grijesi ne mogu iskupljivati svakodnevno; oni su iskupljeni jednom zauvijek.
U Starome je zavjetu okajavanje grijeha učinjeno po ordinaciji i žrtvi okajnici. Aron je polagao svoje ruke na glavu živoga jarca pred judima i nabrajao sve njihove grijehe koje počiniše te godine. Te grijehe prenosio je na jarca u njihovoj nazočnosti. Gdje su onda njihovi grijesi? Svi su prenešeni na jarca.
Tada bi ‘prigodan čovjek’ odveo jarca. Jarac, sa svim Izraelskim grijesima bio je odveden u pustinju u kojoj nije bilo trave ni vode. Taj bi jarac lutao pustinjom dok bi ga sunce nemilice pržilo sve do smrti. Jarac je umro namjesto ljudi.
To je Božja ljubav, ljubav izbavljenja. Tako su iskajavali svoje jednogodišnje grijehe. Ali mi živimo u novozavjetno doba. Prošlo je 2000 godina otkako je Isus hodao zemljom. Došao je i ispunio proroštvo koje je sadržano u Starome zavjetu. Došao je i izbavio nas od svih naših grijeha.
 
 
DA NAS SVE IZBAVI
 
Što znači ‘Isus’?
Spasitelj koji će spasiti svoj narodod njihovih grijeha.
 
Pročitajmo Matej 1:20-21. “Tek što je to u sebi odlučio, ukaza mu se u snu anđeo Gospodnji i reče mu: ‘Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju Mariju jer je ono, što je ona začela, od Duha Svetoga. Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.’” (Mat.1:20-21).
Naš je nebeski Otac posudio tijelo djevici Mariji po kojoj je posalo svojega Sina na svijet da otkloni njegove grijehe. Mariji je poslao anđela koji joj reče: “I pazi, začet ćeš i roditi sina koji će se zvati Isus.” To je značilo da će Marijin sin biti Spasitelj. Isus Krist znači: onaj koji će spasiti svoj narod, drugim riječima – Spasitelj.
Način na koji je Isus odnio grijehe svijeta bio je po njegovu krštenju na rijeci Jordan. Krstio ga je Ivan Krstitelj i svi grijesi svijeta bili su prenešeni na njega. Pročitajmo Matej 3:13-17:
“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. A Ivan ga odvračaše govoreći: ‘Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!’ Ali Isus mu odgovori: ‘Pusti sada, jer tako nam dolikuje da ispunimo sve što je u skladu sa Božjom voljom.’ Tada ga pripusti. Kad je Isus bio kršten, odmah izađe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’”
Isus je otišao k Ivanu Krstitelju da bi izbavio sve nas od svih naših grijeha. Ušao je u vodu i pognuo svoju glavu pred Ivanom. “Ivane, krsti me sada. Pravo je da ispunimo svu pravednost. Dok uzimam na sebe sve grijehe svijeta i izbavljam sve griješnike od njih, to trebam učiniti ovim krštenjem. Krsti me sada! Hajde!”
Tako je bio dolično ispuniti svu pravednost. Isusa je krstio Ivan Krstitelj. I u pravom je trenutku sva pravednost Božja koja nas izbavlja od svih naših grijeha, bila ispunjena.
Na taj je način uzeo sve naše grijehe. Svi tvoji grijesi su prenešeni na Isusa. Razumiješ li ti ovo?
Vjeruj u izbavljenje po Kristovu krštenju i Duhom, i budi spašen.
 
Kako je ispunjena sva pravednost?
Po Isusovu krštenju.
 
Bog je prvo obećao Izraelu da će svi njihovi grijesi biti odnešeni polaganjem ruku na žrtvu okajnicu. Ali, budući da je bilo nemoguće da svi polažu svoje ruke na jaraca, Bog je posvetio Arona za Velikog svećenika koji će prinosti žrtve okajnice za sav narod. Tako su odjednom okajavali svoje jednogodišnje grijehe. To je Mudrost i Sila izbavljenja. Bog je mudar i veličanstven.
Poslao je svojega Sina Isusa da spasi svijet. Na taj je način žrtva prinosnica bila spremna. Trebao je postojati jedan predstavnik za sve ljude, koji će položiti svoje ruke na Krista i prenijeti na njega sve grijehe svijeta. Taj predstavnik bio je Ivan Krstitelj. U Mateju 11:11, Bog je poslao pred Krista predstavnika svih ljudi.
To je bio Ivan Krstitelj, zadnji veliki svećenik od ljudi. Kao što je zapisano u Mateju 11:11: “Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja.” On je jedini predstavnik ljudi. On je poslao Ivana za predstavnika svih stvorenja i da krsti Isusa te prenese na njega sve grijehe svijeta.
Ako bi šest milijardi ljudi došlo k Isusu i položilo svoje ruke na njegovu glavu prenijevši grijehe na njega, što bi joj se dogodilo? Ako bi svi ti ljudi to učinili, moram reći da to ne bi bio lijep prozor. Neki entuzijasti bi to tako revnosno učinili da bi mu otpala kosa s glave. Bog je u svojoj mudrosti postavio Ivana za našega predstavnika te na Isusa prenio sve naše grijehe jednom zauvijek.
U Mateju 3:13-17 je zapisano: “Tada Isus siđe u Galileju k Ivanu da ga ovaj krsti.” To se zbilo kad je Isus imao 30 godina. Osam dana nakon svog rođenja Isus je bio obrezan. I od tada postoji samo nekoliko zapisa o njemu sve dok nije navršio tridesetu godinu života.
Razlog zašto je Isus trebao čekati da navrši tridest godina života jest da bi postao nebeskim velikim svećenikom i da ispuni Stari zavjet. U knjizi Ponovljenog zakona Bog je rekao Mojsiju da veliki svećenik može biti onaj sa navršenom tridesetom godinom. Isus je nebeski veliki svećenik. Vjeruješ li u ovo?
U Novome zavjetu, Matej 3:13-14 piše: “Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. A Ivan ga odvraćaše govoreći: ‘Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!’” Tko je predstavnik svih ljudi? Ivan Krstitelj. A tko je onda nebeski predstavnik? Njega smo sreli. A tko je od njih uzvišeniji? Naravno, nebeski predstavnik.
I tako, Ivan Krstitelj, koji je tako odvažno vikao na religijske vođe u te dane: “Zmijski porodi! Pokajte se!”, odjednom je opstao ponizan pred Isusom. “Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!”
Tada mu Isus reče: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu sa Božjom voljom.” Isus je došao na ovaj svijet da ispuni pravednost Božju, što je i učinio bivši kršten od Ivana Krstitelja.
“Tada ga pripusti. Kad je Isus bio kršten, odmah izađe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj. Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’”
To se dogodilo poslije njegova krštenja. Po njegovu krštenju od Ivana Krstitelja vrata neba se otvoriše i on uzeše sve grijehe svijeta na sebe.
“Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na Kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju” (Matej 11:12).
Svi proroci i Zakon Božji su govorili do Ivana Krstitelja. “Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na Kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju” Svaki koji vjeruje u njegovo krštenje može ući u kraljevstvo nebesko, bez izuzeća.
 
 
“NI JA TE NE OSUĐUJEM”
 
Zašto je Isus osuđen na križu?
Jer je uzeo sve grijehe na sebe.
 
Isusa je krstio Ivan Krstitelj i tada je na sebe uzeo sve grijehe svijeta. Kasnije, rekao je ženi: “Ni ja te ne osuđujem.” Nije ju osudio jer je uzeo sve grijehe svijeta na sebe na rijeci Jordan, što znači da Isus, a ne ta žena, treba biti osuđen za te grijehe.
Isus je na sebe uzeo sve grijehe svijeta. Možemo vidjeti koliko se bojao boli koju će morati podnijeti na križu jer je “smrt kazna za grijeh” Tri puta molio je Boga na Maslinskoj gori da mu otkloni tu osudu. Isus je imao ljudsko tijelo, i stoga je razumljivo da se bojao boli. Morao je krvariti da bi ispunio presudu.
Kao i žrtva okajnica u Starome zavjetu koja je morala krvariti da bi platila za grijehe, on se morao žrtvovati na križu. Već je uzeo sve grijehe svijeta na sebe a sada je morao dati svoj život za naše otkupljenje. Znao je da ga Bog mora osuditi.
Isus nije imao grijeha u svome srcu. Ali, kao što se svi grijesi prešli na njega poslije njegova krštenja,Bog je morao osuditi svojega Sina. Tako je prvo, ispunjena Božja pravednost, a drugo, on je prenio na nas svoju ljubav za naše spasenje. Zato je Isus morao biti osuđen na križu.
“Ni ja te ne osuđujem, ni ja te ne osuđujem.” Sve naše grijehe, svijesne ili nesvjesne, znane ili neznane, Bog je morao osuditi.
Bog nije osudio nas, nego Isusa koji je po svome krštenju uzeo sve naše grijehe. Bog nije htio osuditi grešnike zbog svoje ljubavi i milosti. Krštenje i krv na križu bila je njegova izbavljujuća ljubav za nas. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3:16)
Po ovome poznajemo njegovu ljubav. Isus nije osudio ženu uhvaćenu u preljubu.
Ona je znala da je grešnica jer je uhvaćena u preljubi. Ne samo da je zgrješila u svome srcu, nego i po tijelu. Nije bilo načina da zaniječe svoj grijeh. U svakom slučaju, zato što je vjerovala da je Isus uzeo na sebe sve njene grijehe, bila je spašena. Ako vjerujemo u Kristovo spasenje, bit ćemo spašeni. Vjerujte u to! Zbog našega dobra.
 
Tko je najblagoslovljeniji?
Čovjek bez grijeha.
 
Svi ljudi griješe. Svi ljudi čine preljub. Ali nisu svi osuđeni zbog svojih grijeha. Svi smo zgrješili, ali oni koji vjeruju u Kristovo izbavljenje su bez grijeha u svom srcu. Svaki koji vjeruje u Kristovo izbavljenje najsretniji su od svih. Najblagoslovljeniji su izbavljeni od svojih grijeha, i takvi su sada pravedni u Kristu.
Bog nam u Rimljanima 4:7 govori o značenju sreće: “Blago onima kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi!” Svi griješimo dok nam se ne približi smrt. Ne poštujemo Boga i nesavršeni smo. Opetovano griješimo premda smo svjesni njegova Zakona. Veoma smo slabi.
No, Bog nas je izbavio po krštenju i krvi njegova jedinorođenoga Sina i kaže nam, meni i tebi, da više nismo grešnici, već pravednici u njegovim očima. On nam kazuje da smo njegova djeca.
Evanđelje vode i Duha je evandjelje izbavljenja. Vjeruješ li u to? Sve koji vjeruju On naziva pravednima, izbavljenima i svojoj djecom. Tko je najsretniji čovjek na svijetu? Onaj koji vjeruje i koji je izbavljen. Jesi li izbavljen?
Je li Isus pogriješio uzevši tvoje grijehe? Ne, po svome krštenju uzeo je sve tvoje grijehe. Vjeruj u to. Vjeruj i bit ćeš izbavljen od svih svojih grijeha. Pročitajmo sada Ivan 1:29.
 
 
KAO RUKOM ODNEŠENO
 
Koliko je grijeha Isus uzeo na sebe?
Sve grijehe svijeta.
 
“Sutradan Ivan vidje Isusa gdje dolazi k njemu te reče: ‘Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!’” (Ivan 1:29).
“Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!”
Ivan je Kristitelj prenio sve grijehe svijeta na Isusa na rijeci Jordan. Sljedećeg je dana bio presvjedočen da je Isus Jaganjac Božji koji uzima sve grijehe svijeta. Ponio ih je na svojim ramenima.
Svi grijesi svijeta označavaju sve grijehe koje su ljudi napravili od postanka svijeta do danas. Prije otprilike 2000. godina, Isus je uzeo sve grijehe svijeta i izbavio nas. Kao Jaganjac Božji uzeo je grijehe svijeta i bio osuđen za nas.
Svaki grijeh koji smo počinili bio je prenesen na njega. I on je postao Jaganjac Božji koji uzima grijehe svijeta.
Isus je došao na ovaj svijet kao ponizan čovjek, kao onaj koji će spasiti sve grešnike. Mi počinjamo grijeh jer smo slabi, zli i nesavršeni. Svi ti grijesi su odnešeni i stavljeni na Kristovu glavu prilikom njegova krštenja u rijeci Jordan. Iste je grijehe uništio svojom smrću po tijelu na križu. Tada ga pokopaše, ali on uskrsnu nakon trećeg dana.
Kao Spasitelj svih grešnika, kao Pobjednik, Sudac, sjedi sada s desne Bogu. Ne mora nas opetovano izbavljati, a mi sve što trebamo učiniti jest da vjerujemo. Vječni život čeka sve koji vjeruju, a uništenje one koji ne vjeruju. Ne postoji nešto treće.
Isus te izbavio. Ti si najsretniji čovjek na svijetu. Svi tvoji grijesi koje budeš počinio u budućnosti, zbog slabosti tijela, on je već uzeo na sebe.
Postoji li još neki zaostali grijeh u tvom sercu? -Ne.-
Je li ih Isus sve uzeo? -Da! Uzeo ih je!-
Svi su ljudi isti. Nitko nije svetiji od drugoga. Ali, kao što su mnogi ljudi licemjeri, sebe smatraju da nisu grešnici. No, oni jesu grešnici. Ovaj je svijet staklenik koji uzgaja grijeh.
Kad žene izlaze iz svojih kuća, našminkaju se, napudraju, stave uvojke u kosu, obuku lijepe haljine i obuju cipele s viskom potpeticom.... Muškarci odu u brijačnicu, ošišaju se, dotjeraju, obuku čiste košulje, moderne kravate i ulašte cipele.
I premda izvanjski izgledaju kao prinčevi i princeze, iznutra su najprljaviji stvorovi.
Čini li ih to novac sretnima? Čini li ih zdravlje sretnijima? Ne. Samo izbavljenje odista čini čovjeka sretnim. Kako god sretna osoba izvanjski izgleda veoma je nesretna zbog grijeha u srcu. Živi u strahu od osude.
Izbavljena osoba je odvažna poput lava čak i u dronjcima. U njenom srcu nema grijeha. “Hvala ti Gospodine jer si spasio griješnika kao što sam ja, odnio si sve moje grijehe. Znam da naizgled nisam lijep, ali te slavim što si me izbavio. Zauvijek sam slobodan od grijeha. Slava tebi Bože!”
Osoba koja je oslobođena je zaista sretna osoba. Osoba koja je blagoslovljena Njegovom milošću otkupljenja je zaista sretna.
Jer kao što je Isus ‘Jaganjac Božji koji uzima grijehe svijeta na sebe’, uzeo sve naše grijeh, mi smo dakle, bez grijeha. On je ‘dovršio’ spasenje za nas na križu. Svi naši grijesi, i tvoji i moji spadaju u ‘grijeh svijeta’ i zbog toga smo svi spašeni.
 
 

PO BOŽJOJ VOLJI


Ako smo u Kristu, imamo li grijeh u srcima?
Ne, nemamo
 
Dragi prijatelji, žena uhvaćena u preljubu vjerovala je Kritovim riječima i bila je spašena. Njena je priča zapisana u Bibliji jer je bila blagoslovljena izbavljenjem. Ali su licemjerni farizeji i kjževnici pobjegli od Isusa.
Ako vjerujete u Isusa, čeka vas nebo, a ako ne vjerujete, onda idete u pakao. Ako vjerujete u njegova djela, to je poput neba, a ako ne vjerujete, onda je sve nalik paklu. Spasenje nije po zasluzi pojedinca, već po djelu Isusa Krista.
Pročitajmo sada Hebrejima 10: “Budući da Zakon posjeduje samo sjenu budućih dobara, a ne samu bit stvarnosti, on ne može nikada istim žrtvama, što se neprestano iz godine u godinu prinose, učiniti savršenim one koji pristupaju (Bogu). Jer, ne bi li se inače prestale prinositi, budući da službenici tog bogoštovlja, jedanput zauvijek očišćeni, ne bi više bili svjesni nikakva grijeha? Naprotiv, tim se žrtvama svake godine obnavlja sjećanje na grijehe. Nemoćna je, naime, krv bikova i jaraca da uzme grijehe. Zato ulazeći u svijet, (Krist) veli: “Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne. Tada rekoh: Evo, dolazim – o meni je, naime, u svitku, to jest knnjizi, pisano – da činim, Bože, volju tvoju.” Gore veli: “Ni žrtava, ni prinosa, ni paljenica, ni okajnica nisi htio, niti su ti bile ugodne” - premda su takve koje se prinose po Zakonu – zatim izjavljuje: “Evo dolazim da činim volju tvoju.” Tako ukida prvo da uspostavi drugo. Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.” (Hebrejima 10:1-10).
“Po Božjoj volji” Isus je ponudio svoj život da uzme sve naše grijehe na sebe jednom zauvijek i bio je osuđen jednom i uskrsnut.
Zato smo mi posvećeni. “Posvećeni” (Hebrejima 10:10) je napisano u prošlom vremenu. To znači da se izbavljenje ne treba opetovati. Ti si posvećen.
“Svaki drugi svećenik svaki dan pristupa da vrši službu Božju i da iznova prinosi iste žrtve, takve koje nikada ne mogu uzeti grijehe. On, naprotiv, pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek ‘sjede Bogu s desne strane’, gdje ubuduće čeka “dok njegovi neprijatelji ne budu postavljeni podnožjem njegovim nogama”. On je uistinu jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje.” (Hebrejima 10:11-14).
Svi ste zauvijek posvećeni. Ako i sutra zgriješite, hoćete li opetovanio biti grešnici? Je li Isus odnio i te grijehe? Da, odnio je. On je uzeo na se i naše buduće grijehe.
“Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onog vremena”, veli Gospodin:”Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu, a grijeha se njihovih i bezakonja njihovih nipošto neću više sjećati.” Tamo gdje je oprošteno, ondje nema više prinosa za grijeh.” (Hebrejima 10:15-18).
Izraz ‘tamo gdje je oprošteno’ znači da je on otklonio sve grijehe svijeta. Isus je naš Spasitelj. Moj i tvoj Spasitelj. Vjerom u Isusa spašeni smo. To je izbavljenje u Isusu i ujedno najveća milost i najveći dar Božiji. Ti i ja, izbavljeni smo od svih grijeha i najblagoslovljeniji od svih ljudi. 
LIST Download FREE eBook & AudioBook