• All e-books and audiobooks on The New Life Mission website are free
  • Explore multilingual sermons in global languages
  • Two new revised editions in English have been released
  • Check out our website translated into 27 languages
Search

Sermons

Subject 3 : Evanđelje vode i Duha

[3-6] Pravo duhovno obrezanje (Izlazak 12:43-49)

2021.04.12 104
Pravo duhovno obrezanje(Izlazak 12:43-49)
«Reče Jahve Mojsiju i Aronu: ‘Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: Ni jedan stranac ne smije od nje jesti! Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi.’»
 
Koji je bio neophodan uvjet postavljen Izraelcima u Starom zavjetu a da bi mogli postati djecom Božjom?
Morali su biti obrezani.
 
Nama koji vjerujemo u Boga, Božje su riječi iz Starog i Novog zavjeta važne i dragocjene. Ne možemo biti nemarni u vezi niti jedne od tih riječi, zbog toga što su Božje riječi riječi života.
Današnji odlomak nam kazuje da svatko tko želi držati Pashu mora prethodno biti obrezan. Morali bismo promisliti o razlogu iz kojega nam Bog to govori. Ako netko nije obrezan, ne može održavati Pashu.
Ukoliko želimo vjerovati u Isusa, trebali bismo razumjeti iz kojeg nam je razloga Bog dao tu uredbu. Obrezanje je rezanje muškarčeve kožice. Zašto je Bog naložio Abrahamu i njegovim potomcima da se obrežu? Razlog leži u tome što je obećao da će samo oni čiji su grijesi «odrezani» postati njegovim narodom.
Zbog toga je u Starom zavjetu uputio svoj izraelski narod na obrezanje. Njegova je odredba bila osnova posvećenja, i on je postao Bog onih koji su vjerom, putem obrezanja, odrezali svoje grijehe. Uz to, on je i u Novom zavjetu postao Bog onih koji su vjerom odrezali svoje grijehe.
 
 

Pasha

 
Što je bila Pasha?
Bio je to dan na koji su se Izraelci sjećali i zahvaljivali Bogu za izlazak iz Egipta.
 
Za izraelski narod Pasha je bila najvažniji praznik. To je bio dan na koji su se prisjećali izlaska iz Egipta i zahvaljivali Bogu na tome; Izraelci su ondje živjeli kao robovi otprilike 400 godina. Bog je na faraona sručio 10 velikih pošasti kako bi potaknuo njegovo okorjelo srce. Na taj je način izraelski narod izveo iz Egipta i uveo ga u Kanaan.
Izraelski narod je od posljednje pošasti, smrti prvorođenoga, spašen krvlju žrtvenog janjeta i obrezanjem. Bog im je kazao da svetkuju Pashu i da ju prenose na naredne naraštaje kao podsjetnik na njegovu milost.
 
 
Što su Izraelci morali činiti kako bi svetkovali Pashu?
 
Što su Izraelci morali činiti kako bi svetkovali Pashu?
Morali su se obrezati.
 
Moramo razumjeti da, ukoliko želimo svetkovati duhovnu Pashu, moramo biti obrezani u svojim srcima. Čak su i Izraelci morali biti obrezani ukoliko su željeli svetkovati Pashu.
U Izlasku 12:43-49 zapisano je sljedeće; «Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: Ni jedan stranac ne smije od nje jesti! Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi.» Dakle, rekao je Izraelcima da svetkuju Pashu nakon obrezanja.
Kome je bilo dozvoljeno da jede meso pashalnog janjeta i svetkuje Pashu? Pashu su mogli svetkovati samo oni koji su bili obrezani.
Pashalno je janje, kao što svi znamo, Isus Krist koji je ponio grijehe svijeta.
Što je obrezanje u Starom, a što u Novom zavjetu? Obrezanje znači rezanje kožice. I Isus Krist je bio obrezan osam dana nakon svojeg rođenja. Bog je odredio da svi sudionici pashalnog obreda moraju biti obrezani, i jasno je dao do znanja da onaj tko nije obrezan ne može sudjelovati u Pashi.
Stoga je svatko, u skladu sa Božjom odredbom, morao biti obrezan. Ukoliko vjerujete u Isusa, morate razumjeti novozavjetno značenje obrezanja.
 
 

Što predstavlja obred obrezanja na kojeg je Bog naputio Abrahama?

 
Na koji su način Abraham i njegovi potomci mogli postati Božjom djecom?
Obrezanjem.
 
U knjizi Postanka Bog se objavio Abrahamu i načinio je svoj savez sa njim i njegovim potomcima. U 15. poglavlju, Bog je obećao Abrahamu da će umnožiti njegovo potomstvo i da će biti brojni poput nebeskih zvijezda, te da će im pokloniti kanaansku zemlju.
U 17. poglavlju rekao je Abrahamu da će, ukoliko on i njegovo potomstvo prihvate savez s njim i obrežu se, on postati njihov Bog, a oni njegov narod. To je bio Božji savez sa Abrahamom i njegovim potomstvom. Bog je obećao da će, ukoliko budu vjerovali u njegov savez i ukoliko se obrežu, to značiti da su postali njegovim narodom i da će on uistinu postati njihovim Bogom.
U Postanku 17:7-8 piše; «Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.»
Obrezanje je bilo znak Božjeg saveza sa Abrahamom i njegovim potomstvom.
 
 

Što se podrazumijeva pod duhovnim obrezanjem?

 
Što je duhovno obrezanje?
Ono predstavlja odsijecanje svih grijeha iz naših srca vjerom u Isusovo krštenje.
 
Zbog toga što je Abraham vjerovao u Božju riječ, Bog ga je učinio pravednim i učinio ga je svojim djetetom. Obrezanje je bilo znak saveza između Boga i Abrahama.
«A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe, koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.» (Postanak 17:10)
Fizičko se obrezati znači odsjeći kožicu: to duhovno predstavlja prenošenje svih naših grijeha na Isusa vjerom u njegovo krštenje. Duhovno smo obrezani kada odrežemo sve svoje grijehe prihvaćajući spasenje Isusovog krštenja. U Novom zavjetu, obrezanje znači Isusovim krštenjem odrezati sve grijehe.
Iz tog je razloga starozavjetno obrezanje istovjetno novozavjetnom Isusovom krštenju, i oboje su savezi sa Bogom, te nas čine njegovim narodom. Stoga su starozavjetno obrezanje i novozavjetno Isusovo krštenje jedno te isto.
Baš kao što su Abrahamovi potomci postali Božjim narodom kada bi odrezali svoju kožicu, mi postajemo Božjom djecom kada odsiječemo sav grijeh od svojega srca. To činimo vjerom da na svijetu ne postoji grijeh zbog toga što je Isus krštenjem kojega je primio od Ivana Krstitelja oduzeo sav grijeh.
Isusovo krštenje sve grešnike čini pravednima jer odsijeca njihove grijehe. Baš kao što je u postupku obrezanja uklonjen komadić kože, tako su i grijesi čovječanstva odsječeni od srca sviju ljudi kada je na rijeci Jordan Ivan Krstitelj krstio Isusa. Oni koji u to vjeruju mogu biti duhovno obrezani i postati Božjim narodom, pravednicima.
 
 
Lažna vjera kojom se Božji narod odsijeca od Boga
 
Što je nagnalo Izraelce da se odsijeku od Boga?
Neobrezanje.
 
Bog je rekao Abrahamu da bi svaki neobrezanik trebao biti uklonjen iz njegovog naroda. Što je obrezanje? Što je duhovno obrezanje? Ako obrezanje tijela znači odrezati nešto kože sa dijela tijela, tada duhovno obrezanje znači odrezati sav grijeh sa naših srca i prenijeti ga na Isusa putem njegovog krštenja.
Isusovo krštenje je duhovno obrezanje čovječanstva, kojim su grijesi svijeta odrezani od nas i prenijeti na Isusa. Razlog iz kojega je Ivan Krstitelj krstio Isusa bio je kako bi duhovnim obrezanjem spasio čitavo čovječanstvo, čime je uklonio sav grijeh.
Svi grijesi čovječanstva preneseni su na Isusa. Bog je postao Bog Abrahama, Izaka, Jakova, Bog svih njihovih potomaka, time što je sa Abrahamom i njegovim potomstvom načinio savez po kojemu su oni odrezali svoje kožice. Tako je on postao Bog, spasitelj svih onih koji su obrezanjem odrezali svoje grijehe.
Što je obrezanje koje uklanja grijeh? To je Božji savez sa Abrahamom i svima onima koji su nanovo rođeni vjerom da je Isusovo krštenje i njegova smrt na križu njihovo spasenje. Na taj nam je način dao pravo da postanemo njegov narod. Time je on postao Bog obrezanika.
Bog je progovorio Abrahamu. «Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. Da, i rob, rođen u tvome domu ili za novac kupljen, mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom. Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez.» (Postanak 17:12-14)
Tkogod nastoji doći k Isusu bez duhovnog obrezanja bit će odstranjen iz njegovog naroda. Duhovno obrezanje Isusovo je kršenje u Novom zavjetu, putem kojega su svi grijesi ovoga svijeta preneseni na njega.
Tkogod vjeruje u Isusa trebao bi vjerovati i u starozavjetno obrezanje i u Isusovo novozavjetno krštenje, kako bi mogao primiti Duha, biti spašen od sveg grijeha i postati Božjim djetetom. Nama koji vjerujemo u Isusa starozavjetno obrezanje i Isusovo novozavjetno krštenje isti su.
Ukoliko ne razumijemo pravo značenje obrezanja ili u svoja srca ne možemo prihvatiti spasenje putem duhovnog obrezanja koje nam omogućava novo rođenje, naša će vjera biti uzaludna. Možda ćemo misliti da smo vjerni Bogu, ali to je kao da smo svoju kuću vjere sagradili na pijesku.
Bog svima onima koji vjeruju u njega govori da se obrežu, da povjeruju u otkupljenje putem Isusovog krštenja, duhovno obrezanje. Bez obrezanja ne možemo postati njegovim narodom. Bez obrezanja, bit ćemo izbačeni iz njegovog naroda. Bog je zbog toga odredio da bi bilo tko, bilo da je kupljen novcem ili da je stranac, trebao biti obrezan prije nego će učestvovati u pashalnoj gozbi.
Čak su i domorodni Izraelci trebali biti uklonjeni od njegovog naroda ukoliko nisu bili obrezani. Božji savez sa izraelskim narodom trebao bi se primijeniti i na sve one koji vjeruju u Isusa.
U 12. poglavlju knjige Izlaska, Izraelci koji su blagovali Pashu i beskvasne hljebove morali su prethodno biti obrezani. Pravo da jedu pashalno meso imali su samo oni koji su bili obrezani.
Nama je važno znati da su Izraelci koji su jeli pashalno meso, janjećom krvlju škropili dovratnike i nadvoje svojih kuća, već bili obrezani.
Božjom odredbom je neobrezanik morao biti odstranjen iz njegovog naroda i izgubiti pravo da postane jednim od Božje djece. To znači da grijeh nevjere u duhovno obrezanje ljude vodi u propast. Spašeni mogu biti samo oni koji su duhovno obrezani Isusovim krštenjem.
«Krštenje, spasava sad i vas» (I Petrova 3:21). Vjerujete li uistinu da su svi vaši grijesi preneseni na Isusa putem njegovog krštenja na rijeci Jordan? Ukoliko zaista razumijete i vjerujete u istinu, Isusovo krštenje i njegovu krv, shvatit ćete da ste duhovno obrezani i postat ćete pravednikom. Isto tako, povjerovat ćete u duhovnu istinu da bi Isusova krv prolivena na križu bila beznačajna bez njegovog krštenja.
Ukoliko vjerujete u Isusov križ bez da ste duhovno obrezani vjerom u Isusovo krštenje, naći ćete se izvan Božje milosti. Uvidjet ćete da u vašem srcu još uvijek prebiva grijeh.
Moramo vjerovati u istinu da je Božje otkupljenje započelo krštenjem Isusa Krista, a da je dovršeno njegovom krvlju prolivenom na križu. Kako bismo to učinili, moramo u svoja srca prihvatiti riječi istine, Isusovog krštenja i njegove krvi, dakle, njegovog spasenja.
Tom vjerom možemo biti izbavljeni od moći tame i postati djecom svjetla. Ta vjera duhovno odvaja one koji su uistinu nanovo rođeni od običnih vjernika.
Naš Gospod, Isus, kazuje nam da prebivamo u njemu. On je već svojim krštenjem i svojom krvlju oprao sve grijehe svijeta. Stoga, ukoliko namjeravamo nositi oznaku pripadnika Božjeg naroda, moramo vjerovati u Isusovo krštenje. Ukoliko ne budemo, bit ćemo odsječeni od njega.
Spasenje otkupljenja je upravo novozavjetno Isusovo krštenje i starozavjetno obrezanje. Spasenje postaje potpuno tek ukoliko posjedujemo vjeru u Isusovo krštenje (duhovno obrezanje) i njegovu krv prolivenu na križu (krv pashalnog janjeta).
Starozavjetno obrezanje tijela povezano je sa novozavjetnim krštenjem Isusa Krista. U Izaiji 34:16 čitamo da nijedna riječ zapisana u Bibliji neće izostati. «Istražujte u knjizi Jahvinoj, i čitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše, i duh njegov njih sakupi.»
Svaka starozavjetna riječ povezana je sa Novim zavjetom. Niti jedna Božja riječ nije izrečena isprazno.
 
 
Što je sa onima koji glupo drže svoju neispravnu vjeru?
 
Tko će od svih vjernika svijeta ići u pakao?
Oni koji ne vjeruju u duhovno obrezanje.
 
Danas postoje mnogi koji vjeruju samo u pashalnu krv janjeta. Pitaju; «Kako to misliš, obrezanje? Ono vrijedi samo za starozavjetne Židove. Mi u novozavjetnom vremenu ne moramo rezati svoje kožice.»
Naravno da je to istina. Ne kažem da bismo se trebali fizički obrezati. Apostol Pavao je veoma jasno objasnio duhovno obrezanje, to je upravo obrezanje srca o kojemu ja sada govorim.
Ne nalažem vam fizičko obrezanje. Obrezanje tijela za nas nema značenja, ali moramo doći k Isusu i duhovno se obrezati vjerom u Isusovo krštenje kako bismo bili spašeni od svih naših grijeha.
Kako bi se netko nanovo rodio, mora biti duhovno obrezan. Tkogod vjeruje u Isusa mora biti duhovno obrezan. To je jedini put ka uklanjanju svih vaših grijeha, jedini put ka postajanju pravednikom. U potpunosti smo bez grijeha tek nakon svojeg duhovnog obrezanja. Iz tog razloga u svojim srcima moramo vjerom u Isusovo krštenje prihvatiti duhovno obrezanje.
I apostol Pavao je vjerovao u važnost duhovnog obrezanja. Rekao je, «pravo je obrezanje ono koje je u srcu» (Rimljanima 2:29). Svatko od nas mora biti duhovno obrezan kako bi bio slobodan od grijeha.
Jesu li vaši grijesi, nakon što su odrezani od vas, uistinu preneseni na Isusa? Čak i u Novom zavjetu oni koji vjeruju u Isusa moraju u svojim srcima biti obrezani vjerom u Isusovom krštenje.
Apostol Pavao je u svojim poslanicama to jasno izložio. Bog je čitavo čovječanstvo spasio od grijeha svijeta, učinio ih svojim narodom. Izraelski narod je postao Božjim narodom time što su odrezali svoje kožice a mi postajemo njegovom djecom kada sve svoje grijehe vjerom u Isusovo krštenje prenesemo na njega.
Bog nas prihvaća kao njegov narod kada vidi našu vjeru u Isusovo krštenje i njegovu krv prolivenu na križu. Ta vjera nas čini duhovno obrezanima i vodi nas ka svojem spasenju.
 
 

Spasenje postoji za grešnike po Isusovom krštenju i njegovoj krvi

 
Kako je Isus upotpunio spasenje?
Svojim krštenjem i smrću na križu.
 
Spasenje koje je Isus upotpunio vodom svojega krštenja i krvlju prolivenom na križu, ono je za grešnike. Janjetova krv je bila osuda, a Isusovo krštenje predstavljalo je duhovno obrezanje kojim su svi naši grijesi preneseni na njega.
Današnje kršćanske crkve ne bi trebale zanemarivati naputak o duhovnom obrezanju. Čak iako starozavjetno obrezanje nama danas znači malo, nikada ne bismo trebali zanemariti Isusovo krštenje.
Rekao sam vam da su Isusovim krštenjem uklonjeni svi vaši grijesi, te da vas je Isusovo krštenje spasilo od svih vaših grijeha. Vjerujete li u to? Ukoliko ignorirate Isusovo krštenje, nikada nećete poznati evanđelje novog rođenja, evanđelje potpunog otkupljenja Isusovim krštenjem.
Kako možemo ignorirati Isusovo krštenje, duhovno obrezanje o kojemu nam Bog govori? Ukoliko čitamo Bibliju, možemo vidjeti da su obrezanje i pashalna krv janjeta blisko povezani. To je tajna duhovnog obrezanja, Isusovog krštenja.
Evanđelje koje je propovijedao apostol Ivan bilo je upravo evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi prolivene na križu. U I Ivanovoj 5:6 rekao je; «To je onaj koji je došao s vodom i krvlju: Isus Krist, ne samo s vodom nego s vodom i krvlju.»
Rekao je da je Isus došao s vodom, krvlju i Duhom. Ne samo vodom, ne samo krvlju, već i sa vodom i sa krvlju i sa Duhom. Ta tri elementa, Isusovo krštenje, Isusova krv prolivena na križu i njegovo uskrsnuće od mrtvih, jedno su, i čine dokaz našeg spasenja.
 
 

Zašto se u Bibliji spominju Isusovo krštenje i njegova krv?

 
Da li je izraelski narod spašen samo krvlju pashalnog janjeta?
Ne. Oni su obrezani prije svetkovanja Pashe.
 
Isusovo krštenje i njegova krv dozvoljavaju nam da se nanovo rodimo vodom i Duhom. U Izlasku 12 piše; «Uzmite janje, sa njegovom krvlju poškropite oba dovratnika i nadvratnik na svojim kućama. Kada vidim krv, zaobići ću vas.»
Znajući to, da li je moguće da možemo biti spašeni od svih svojih grijeha vjerujući samo u krv pashalnog janjeta? Zbog čega se onda o Isusovom krštenju u Novom zavjetu tako mnogo piše? Apostoli su rekli, «s njim ukopani u krštenju» (Kološanima 2:12) … «jer svi vi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli» (Galaćanima 3:27) … «to jest krštenje, spasava sad i vas» (I Petrova 3:21).
Apostoli Petar i Pavao i ostali učenici Isusa Krista govorili su o Isusovom krštenju. Pri tom su mislili na Isusovo krštenje na Jordanu, a vjera u Isusovo krštenje i njegovu krv prolivenu na križu predstavlja istinu novog rođenja od vode i Duha.
Da vam iskreno kažem, ja sam vjerovao u Isusa, ali samo u njegovu krv, i to preko 10 godina, bez da sam priznavao Isusovo krštenje. Međutim, sama spoznaja nije odagnala grijehe iz mojega srca. Svesrdno sam vjerovao u Isusa, ali moje je srce svejedno bilo puno grijeha.
Nakon 10 godina, otkrio sam značenje duhovnog obrezanja (Isusovo krštenje) i tada sam se nanovo rodio. Tek sam tada shvatio istinu: starozavjetno obrezanje simbolizira Isusovo novozavjetno krštenje. U to sam vjerovao i u to još uvijek vjerujem.
«Da li je u Novom zavjetu ispravno vjerovati u Isusovu krv i njegovo krštenje? Da li je moje vjerovanje ispravno i u skladu s Biblijom?» Nakon što sam se nanovo rodio, razmišljao sam o tim stvarima.
Iako sam vjerovao u poruku Isusovog krštenja i njegovu krv, u mojem su umu ostala pitanja. «Da li je u redu vjerovati u istinu da su svi moji grijesi preneseni na Isusa u trenutku njegovog krštenja ili je ispravno vjerovati da nas je Isus spasio samo svojom smrću na križu? Nije li dovoljno jednostavno vjerovati da je Isus moj Bog i spasitelj?» Razmišljao sam o tome čitajući 12. poglavlje knjige Izlaska.
Danas mnogi ljudi čitaju 12. poglavlje knjige Izlaska i uopće ne sumnjaju u to da je Isus Krist umro na križu kao njihov spasitelj. Smatraju da je ispravno vjerovati u Kristovu krv i svjedoče kako su njihova uvjerenja istinita. Oni možda postojano vjeruju kada kažu da je Krist Gospod i Božji Sin, ali ipak su grešnici. Smatraju da će biti spašeni ukoliko vjeruju kako je Isus Krist njihov spasitelj, iako u njihovim srcima još uvijek prebiva grijeh.
Takva vjera nije ispravna vjera. Samo takva vjera ne može im pomoći da se nanovo rode. Pravednima nas čine samo Isusovo krštenje i njegova krv.
Što, onda, 12. poglavlje Izlaska ustvari znači? Zavirio sam u Bibliju, misleći; «Nije li pogrešno vjerovati samo u Isusovu krv istovremeno zanemarujući njegovo krštenje?» Čak i prije negoli sam dovršio sa čitanjem knjige Izlaska, otkrio sam istinu; naime, ne spašava nas samo Isusova krv, već i njegovo krštenje. Bio sam uvjeren da u čitavoj Bibliji nalazimo istinu; srca su nam obrezana Isusovim krštenjem, kao i njegovom krvlju prolivenom na križu.
 
Zašto su kršćani još uvijek većinom grešnici?
Zbog toga što ne vjeruju u Isusovo krštenje.
 
Čitajući Izlazak 12:47-49, shvatio sam da je čovjek, prije negoli bi mu bilo dozvoljeno da jede pashalno meso, morao biti obrezan. Iz tog razloga Bog u 49. retku kaže; «Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi.»
Dakle, tkogod je bio neobrezan, nije mogao jesti pashalno meso. To je istina do koje sam ja došao. Slično tome, kada vjerujemo u Isusa kao u svojega spasitelja, prvo moramo prihvatiti činjenicu da su svi naši grijesi Isusovim krštenjem na Jordanu prešli na njega, a zatim prihvatiti činjenicu da je Isus Krist za te grijehe umro na križu.
Kada sam shvatio da je Isus umro na križu kako bi bio osuđen za grijehe koje je uzeo svojim krštenjem, tada sam shvatio i značenje duhovnog obrezanja koje nas je spasilo od grijeha i prijestupa svijeta.
Tada sam shvatio da su svi moji grijesi nestali. Srce mi je postalo bijelo poput snijega i napokon sam u svoje srce prihvatio evanđelje vode, krvi i Duha.
Shvatio sam da postoje dvije stvari koje nas spašavaju, starozavjetno obrezanje i janjeća krv, te novozavjetno prenošenje svih grijeha na Isusa i njegova krv prolivena na križu. Novozavjetno obrezanje i Isusovo novozavjetno krštenje u biti su jedno te isto.
Isus Krist nije osuđen zbog toga što je sam počinio neki grijeh, već zato što je svojim krštenjem uzeo sve grijehe svijeta. Oni koji vjeruju da je Ivan Krstitelj kao predstavnik čovječanstva krstio Isusa i sve grijehe svijeta prenio na njega, vjeruju i u Isusovo krštenje i u njegovu krv prolivenu na križu.
Zašto toliki ljudi niječu Isusovo krštenje iako se ono u Bibliji neprestano opisuje? Čineći to, ostaju grešnici, iako vjeruju u Isusa. Možda vjeruju u Isusa, ali svejedno su odsječeni od Boga. Oni su jadni grešnici koji će ići u pakao iako možda vjeruju u Isusa.
Kako mogu biti grešnici ako vjeruju u Isusa? Zašto žive kao grešnici? Zašto idu putem uništenja? To je tako žalosno. I nadalje će ostati grešnici zbog toga što ne vjeruju u činjenicu da su svi grijesi svijeta preneseni na Isusa Krista, koji je svim ljudima svojim duhovnim krštenjem donio vječno spasenje.
Ljudi smatraju da su otkupljeni vjerom u Isusovu krv, ali takva ih vjera nikada neće učiniti potpunima. Zašto? Zato što nisu svoje grijehe proslijedili na Isusa!
Spašeni možemo biti samo ukoliko vjerujemo u vodu (Kristovo krštenje) i njegovu krv, jer tako je to Bog odredio: spasenje duhovnim obrezanjem. Tako, i samo tako, možemo postati pravom Božjom djecom.
Moramo se zapitati; «Ukoliko vjerujemo samo u Isusovu krv kao duhovno obrezanje, mogu li naši grijesi biti u potpunosti oprani?» Želimo li pronaći odgovor, moramo zaviriti duboko u naša srca.
U Starom zavjetu, ljudi su bili spašeni obrezanjem i krvlju pashalnog janjeta, dok smo mi zadobili spasenje Isusovim krštenjem i njegovom krvlju prolivenom na križu. Na taj smo način spašeni od Božje osude i od ovog grešnog svijeta. Oni koji vjeruju postaju Božjom djecom, Bog postaje njihovim Ocem.
Osoba je spašena i postaje Božjom svojinom vjeruje li u ove dvije stvari: obrezanje i pashalnu krv janjeta, tj., Isusovo krštenje i njegovu krv. To je, prema Isusu, istina. To je istinsko značenje novog rođenja vodom, krvlju i Duhom.
 
 

Što je otkupljenje vodom i Duhom koje se spominje u Bibliji?

 
Mogu li grešnici postati pravednicima vjerujući samo u Isusovu krv?
Nikada.
 
Isus je napustio svoje nebesko prijestolje i sišao je na ovaj svijet. Ivan Krstitelj ga je krstio kad je imao 30 godina, čime je Isus uzeo sve grijehe svijeta.
Isusova krv prolivena na križu bila je njegova osuda grijeha svih grešnika svijeta. Isus Krist je na ovaj svijet došao kao spasitelj te je vodom i krvlju spasio sve grešnike od njihovih grijeha.
Jesmo li nanovo rođeni samo krvlju? Ne. Spašeni smo od grijeha Isusovim krštenjem i njegovom krvlju. Volio bih postaviti pitanje onima koji vjeruju samo u Isusovu krv. «Mogu li grešnici postati pravednima vjerom samo u Kristovu krv, ili to postižu Isusovim krštenjem i njegovom krvlju na križu? Vjerujemo li da na Isusa prenosimo sve svoje grijehe po njegovom krštenju i krvi ili samo po njegovoj krvi? Pitam vas, što je istina?»
Kako bismo se nanovo rodili vodom i Duhom, moramo ispuniti sljedeće; moramo vjerovati da je Isus na ovaj svijet došao u tijelu, da je na sebe uzeo sve grijehe svijeta krsteći se na Jordanu, te da je za sve naše grijehe osuđen na križu. Uistinu se nanovo možemo roditi vjerujemo li na taj način u Isusa Krista, našeg istinskog spasitelja.
Ponovno vas pitam. Kako je u Bibliji definirana vjera? Da li je to vjera u Isusovu krv, ili u Isusovo krštenje i njegovu krv?
Vjera u Isusovu krv je ovakva; Isusu je bilo suđeno i osuđen je za sve grijehe svijeta. Zbog toga što je bio slomljen i ranjen radi naših grijeha, mi smo spašeni od užasne osude. Ipak, to nije potpuna istina. Prije negoli prihvatimo tu nauku, moramo razjasniti jednu stvar. Zašto je Isus morao biti razapet na križu?
Biblija nam jasno kazuje da je plaća za grijehe smrt. Isus na ovome svijetu nikada nije počinio niti jedan grijeh. Putem Marijinog tijela je došao u čovječjem obličju, ali u očima svojeg naroda došao je kao Sin svetoga Boga i spasitelj grešnika. Zbog toga ga je Ivan Krstitelj morao krstiti prije negoli će umrijeti na križu. Svojim je krštenjem sve naše grijehe uzeo na sebe. Dakle, bez krštenja nije mogao biti osuđen na prolijevanje krvi na križu.
 
 
Starozavjetni žrtveni sustav
 
Koji su bili neophodni uvjeti za prinos žrtve?
1) Živa životinja bez mane
2) Polaganje ruku
3) Krv žrtve
 
Razmotrimo tu istinu kroz žrtveni sustav Svetog Prebivališta. U Starom zavjetu, grešnik ili veliki svećenik položili bi svoje ruke na žrtvenu ovcu ili kozu kako bi svoje vlastite grijehe ili grijehe izraelskog naroda prenijeli na glavu žrtve. Žrtvu bi zatim ubili, i prinijeli ju na žrtveniku. Stari zavjet je bio preteča Novom zavjetu, a Isus Krist je bio žrtveno janje kojega je Bog obećao poslati.
Kada ste vi prenijeli sve svoje grijehe na Isusa? Želio bih da razmislite u vezi odgovora na ovo pitanje. U Starom zavjetu Izraelci nisu mogli ubiti žrtvene životinje bez polaganja ruku (polaganje ruku predstavlja prenošenje grijeha na žrtveni prinos). Prije donošenja žrtvenih prinosa pred žrtvenik, na njih su se polagale ruke radi prijenosa grijeha na žrtvene životinje.
«Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice» (Levitski zakonik 1:4). U Levitskom zakoniku je zapisano da je sve prinose bilo potrebno rukopoložiti. Polaganjem ruku na glavu prinosnice, Izraelci su na nju prenosili svoje grijehe, a prinosom njene krvi i mesa Bogu, u vjeri, mogli su biti spašeni od svojih grijeha. I Izraelci su u starozavjetno vrijeme bili spašeni vjerom.
Kada bi grešnik Bogu prinio paljenicu, morao je položiti svoje ruke na njenu glavu kako bi njegovi grijesi prešli na nju. Zatim bi, umjesto grešnika, bila ubijena žrtva. Krvlju bi poškropili četiri roga žrtvenika, a ostatak bi bio proliven na zemlju u podnožju žrtvenika. Na taj su način grešnici otkupljeni.
U Novom zavjetu grešnici mogu biti otkupljeni od svojih grijeha vjerom u Isusovu vodu i krv. U I Ivanovoj 5:1-10 piše da je grešnik otkupljen ukoliko vjeruje u Isusovo krštenje i janjetovu krv (križ).
Dakle, svaki grešnik može biti otkupljen ukoliko vjeruje u Isusovo krštenje i njegovu krv prolivenu na križu. Isusovo krštenje i njegova krv, kao i Duh Sveti, neophodni su za ostvarenje novog rođenja vodom i Duhom.
Dragi moji i ljubljeni, možete li biti otkupljeni samo vjerom u krv Isusa Krista? Oni koji smatraju da mogu biti nanovo rođeni vjerujući samo u Kristovu krv, u svojim srcima još uvijek posjeduju grijeh. Ipak, mi možemo biti spašeni od svih naših grijeha vjerom u Isusovo krštenje, dakle novozavjetno duhovno obrezanje, koje je današnji ekvivalent obrezanju opisanom u Starom zavjetu.
Sve denominacije imaju svoje doktrine. Mi znamo da su sve one osuđene na pakao osim ukoliko napuste svoja lažna uvjerenja. Prezbiterijanci velik naglasak stavljaju na doktrinu predestinacije; Metodisti naglašavaju arminijanizam, tj., humanizam; Baptisti, krštenje; Crkva Svetosti, sveti život; svi su oni skrenuli od riječi istine.
Ali što riječ istine zapisana u Bibliji kaže o novom rođenju? Biblija nam kazuje da istinu nalazimo u Isusovom krštenju i njegovoj krvi. Tkogod vjeruje u Božju riječ i slijedi ju, te posjeduje vjeru u novo rođenje vodom i Duhom, pronaći će svoje otkupljenje.
 
 
U čemu je tajna Isusovog krštenja?
 
Što je novozavjetno duhovno obrezanje?
Isusovo krštenje.
 
Isusovo krštenje je bilo duhovno obrezanje. U Starom zavjetu, Bog je rekao da bi svatko tko nije obrezan trebao biti odstranjen od njegovog naroda.
Moramo znati i vjerovati da je novozavjetno duhovno obrezanje uistinu Isusovo krštenje. Zbog toga što je Ivan Krstitelj krstio Isusa na početku njegove javne službe, možemo biti duhovno obrezani vjerom u njegovo krštenje. Trebali bismo pomno razmisliti o razlozima iz kojih je Ivan Krstitelj morao krstiti Isusa.
«Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. A Ivan ga odvraćaše govoreći: ‘Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!’ Ali mu Isus odgovori: ‘Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.’ Tada ga pripusti.» (Matej 3:13-15)
Ivan Krstitelj je krstio Isusa na Jordanu, «rijeci smrti». Ivan Krstitelj je položio svoje ruke na Isusovu glavu i sasvim ga je uronio. To je pravi način krštenja (krštenje: biti uronjen u vodu). Kako bi Isus uzeo sve grijehe svijeta, morao je biti kršten na taj način, polaganjem ruku opisanom u Starom zavjetu.
Isusovo krštenje je, za one koji vjeruju u Isusa, duhovno obrezanje. «Jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom» (Matej 3:15). Dolikovalo je da Isus uzme sve grijehe svijeta te postane naš Bog i spasitelj. Pisano je da dolikuje što je umro na križu sa svim našim grijesima na svojoj glavi.
Isusovo krštenje ima moć po kojoj se svi grešnici mogu nanovo roditi. To je tajna evanđelja vode i Duha.
Prva stvar koju je Isus u svojoj javnoj službi napravio kako bi spasio sve grešnike njihovih grijeha bilo je dopuštenje Ivanu Krstitelju da ga krsti. Krštenje znači «biti opran, biti pokopan, prijeći».
Krštenjem na način koji je Bog to zahtijevao, Isus je sve grijehe svijeta uzeo na sebe. «Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!» (Ivan 1:29). Isusovo krštenje znači da su svi ljudi svijeta koji vjeruju u njega duhovno obrezani.
Kasnije je odveden na križ kao Jaganjac Božji koji je uzeo sve grijehe svijeta i prihvatio osudu umjesto svih grešnika. Time je spasio čitavo čovječanstvo od grijeha.
Stoga su svi oni koji vjeruju u krštenje Isusa Krista, starozavjetno obrezanje i njegovu krv prolivenu na križu kao svoje spasenje, spašeni od svih svojih grijeha. Isus Krist je spasio sve grešnike svojim krštenjem i svojom krvlju. To je istina duhovnog obrezanja.
 
 
Dolazi li spasenje samo po krvi? Ne.
 
Čime je Isus došao na svijet?
Vodom i krvlju.
 
U I Ivanovoj 5:4-8 piše; «Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera. Tko je pobjednik svijeta, ako nije onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji? To je onaj koji je došao s vodom i krvlju: Isus Krist, ne samo s vodom nego s vodom i krvlju. I Duh je onaj koji ovo svjedoči, jer Duh je istina. Tako troje svjedoči: Duh, voda i krv, i ovo se troje slaže.»
Dragi kršćani, kakvo je vaše svjedočanstvo u vezi njega kao vašeg spasitelja? Radi se upravo o vjeri u Božjeg Sina koji je došao s vodom i krvlju.
Što je pobjeda koja nadvladava svijet? To je upravo moć vjere u vodu i krv. To je Isus Krist koji je došao vodom i krvlju. Duh je taj koji svjedoči, jer Duh je istina.
Na zemlji postoje tri stvari koje svjedoče: voda, krv i Duh. To troje slaže se kao jedno. Isus je na ovaj svijet došao u tijelu, bio je kršten i umro na križu kako bi nas spasio od vječnog uništenja. Dokaz da je Bog, naš stvoritelj, postao spasitelj svih grešnika, nalazi se u evanđelju vode i Duha koje spašava svakog od nas.
Ono je naš dokaz da je Isus, koji je na ovaj svijet došao kao Duh u tijelu, bio kršten na Jordanu kako bi na sebe uzeo sve naše grijehe, te je iskrvario na križu, prihvativši osudu za naše grijehe. Time je spasio sve koji vjeruju u njega. To je izvorno evanđelje vode i Duha.
 
 
Što su voda i krv koji svjedoče o Božjem spasenju?
 
Što je pandan starozavjetnom obrezanju?
Isusovo krštenje.
 
Voda se odnosi na krštenje Isusa Krista. U Starom zavjetu, obrezanje je predstavljalo Isusovo krštenje. Pandan starozavjetnom obrezanju je novozavjetno Isusovo krštenje. Isusovo krštenje je dokaz da su svi grijesi svijeta preneseni na Isusa.
Tkogod vjeruje u tu istinu, sposoban je stati pred Boga i čiste savjesti izjaviti; «Ti si moj spasitelj, moj Gospode, jer vjerujem u tvoje krštenje i tvoju krv, evanđelje vode i Duha. Stoga, u meni nema grijeha. Dijete sam Božje, a ti si moj spasitelj.» To možemo ispovijedati ukoliko posjedujemo pravu vjeru. To možemo reći radi svoje vjere u Isusovo krštenje i njegovu krv.
Koja nam to riječ omogućava novo rođenje? Isusovo krštenje i njegova krv prolivena na križu, koji svjedoče o spasenju u našim srcima. To je evanđelje novog rođenja vodom i Duhom.
Dragi kršćani, opet vas pitam, Može li grešnik biti spašen samo osnovom vjere u Kristovu krv? Ne. Spasenje ne zahtjeva samo vjeru u njegovu smrt na križu. Grešnici se mogu nanovo roditi samo vjerom u vodu i krv evanđelja vode i Duha. Uputit ću vas na Bibliju, na odjeljak koji govori o vodi, tj., Kristovom krštenju.
U I Petrovoj 3:21-22 piše; «Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spasava sad i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista, koji, uzašavši na nebo, sjedi s desne strane Božje, pošto je sebi pokorio anđele, vlasti i sile.»
Apostol Pavao je posvjedočio da nas spašava Isusovo krštenje, te da je ono i dokaz spasenja od grijeha. Isusovo krštenje je ekvivalent starozavjetnom obrezanju. Baš kao što su Izraelci vjerovali u Božju riječ i rezali svoje kožice kako bi u starozavjetnom vremenu postali Božjom djecom, tako i nas u novozavjetno vrijeme od svih grijeha spašava Isusovo krštenje.
Iz tog su razloga starozavjetno obrezanje i Isusovo novozavjetno krštenje jedno te isto. Vjerujete li sada da je Isusovo krštenje uistinu isto što i obrezanje? Kao što je zapisano u I Petrovoj 3:21, sada nas spašava krštenje. Možete li se suprotstaviti pisanoj Božjoj riječi?
Kako to mi, koji živimo u ovom svijetu, možemo biti slobodni od grijeha? Spasenje od grijeha dostupno nam je samo zbog toga što je Isus Krist bio kršten kako bi ispunio svu pravednost. U Mateju 3:15 piše; «jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.»
Zbog toga što su svi grijesi svijeta prešli na Isusa, svi koji vjeruju u njega sada su bez grijeha. Svi mi možemo postati pravednima prihvaćanjem istine da su svi naši grijesi Isusovim krštenjem prešli na njega. Isus Krist je uzeo sve naše grijehe na sebe i umro na križu kako bi nas spasio od osude.
Dragi prijatelji, dvije stvari koje spašavaju sve grešnike od njihovih grijeha voda su i krv. To što je uzeo naše grijehe i to što je umro na križu dvije su najveće stvari koje je Isus Krist za nas učinio tijekom tri godine svoje javne službe na ovome svijetu.
U Ivanu 1:29 piše; «Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!» Isus Krist bio je kršten kako bi uzeo grijehe svijeta i umro je na križu kako bi okajao naše prijestupe. Isus je Božji Sin i kao stvoritelj je ispunio savez obrezanja, kojeg je Bog načinio u Starom zavjetu, oduzimajući grijehe svijeta.
Tkogod u svojem srcu vjeruje u evanđelje Isusovog krštenja, vode i krvi, nanovo će se roditi od vode i Duha. Gospod će postati spasitelj svima onima koji vjeruju. Hvala ti Gospode, haleluja! Isus je ispunio naše spasenje baš kao što je Bog obećao, spasio nas je od svih grijeha svijeta.
 
 
Nije stvar u uklanjanju prljavštine tijela
 
Postaje li tijelo vremenom svetije?
Ne. Tijelo nastavlja prikupljati grijeh do dana naše smrti.
 
U I Petrovoj 3:21 piše, «Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spasava sad i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista».
Kada netko povjeruje u Isusa Krista kao svojega spasitelja, to ne znači da on prestaje griješiti tijelom. Možemo nastaviti griješiti, ali vjerujemo li u Isusovo krštenje, sve svoje svjetovne grijehe možemo prenijeti na Isusa, koji ih je platio svojom krvlju prolivenom na križu. Vjerujemo li da su te stvari neophodni elementi našeg spasenja, spašeni smo od naših grijeha.
Nanovo rođenje znači da u svoje srce Isusu pružamo dobrodošlicu, te da ga prihvaćamo kao spasitelja čitavog čovječanstva. U srcima postižemo i oproštenje grijeha. Kada vjerujemo u Isusovo krštenje i njegovu krv prolivenu na križu, naša srca se nanovo rađaju, ali tijelom nastavljamo griješiti i činiti prijestupe. Ipak, svi naši tjelesni grijesi već su nam oprošteni.
Isusovo krštenje je svjedočanstvo svima onima koji su spašeni. Bez grijeha smo ukoliko vjerujemo da su nam grijesi oprošteni Isusovim krštenjem. Nanovo smo rođeni kada u svoja srca prihvaćamo istinu spasenja putem Isusovog krštenja i kada postanemo pravedni po evanđelju vode i Duha.
To je starozavjetna Abrahamova vjera, vjera kojom postajemo pravedni, o čemu je govorio apostol Pavao, te naše spasenje o čemu je posvjedočio apostol Petar.
Baš kao što je Abraham čuo i povjerovao Božjoj riječi te postao pravednim, tako smo i mi spašeni kada povjerujemo u Isusovo krštenje i njegovu smrt na križu.
U Ivanu 1:12 piše, «A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime». Prihvaćate li za svojeg spasitelja Isusa Krista, onoga koji nas je svojim krštenjem i krvlju spasio od svih naših grijeha? Moramo prihvatiti spasenje koje nam je podareno vodom i krvlju Božjeg Sina.
Počiva li spasenje samo u krvi Isusa Krista? Ne. Ono počiva u Isusovoj vodi i krvi. U Bibliji je jasno zapisano da spasenje ne dolazi samo po Isusovoj krvi. Ono se sastoji u Isusovom krštenju i njegovoj krvi.
Isusovo krštenje je novozavjetno duhovno obrezanje. Ono je istina spasenja koje je od nas odsjeklo sve naše grijehe. To što je on osuđen radi grijeha svijeta znači da je osuđen radi nas, tebe i mene.
Prihvatimo li evanđelje oproštenja grijeha, Isusovo krštenje i njegovu krv, oslobođeni smo osude za sve naše grijehe. Svojom smo vjerom spašeni od svih grijeha koje počinimo u ovom svijetu. Kada prihvatimo Isusovo krštenje i njegovu krv kao svoje spasenje, svi su grijesi našeg srca oprani. Vjerujete li, razumijete li da je to istina? Iskreno se nadam da ćete svi povjerovati u evanđelje vode i Duha. Vjerujte i zaslužite vječni život.
Apostol Pavao je rekao, «pravo je obrezanje ono koje je u srcu» (Rimljanima 2:29). Duhovno obrezani možemo biti vjerujemo li u to da je Isus Krist na ovaj svijet došao u tijelu, zatim u njegovo krštenje kojim je uzeo sve grijehe svijeta, pa u njegovu smrt na križu radi naših grijeha, te u njegovo uskrsnuće od mrtvih.
Apostol Pavao je rekao da je obrezanje obrezanje srca. Obrezanje srca predstavlja vjeru u Isusovo krštenje i njegovu krv. Ukoliko želite biti obrezanog srca, morate u svoja srca prihvatiti evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi. Tada, i samo tada, možete uistinu postati Božjom djecom.
 
 

Da li je Bog poslao Ivana Krstitelja?

 
Tko je bio Ivan Krstitelj?
Ivan je bio predstavnik čovječanstva i posljednji veliki svećenik iz Aronove linije.
 
Sada se moramo zapitati tko je bio Ivan Krstitelj koji je krstio Isusa Krista. Ivan Krstitelj je bio predstavnik čitavog čovječanstva. U Mateju 11:11-14 piše; «Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega. Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju. Svi su Proroci i Zakon proricali o Ivanu. On je – ako ćete pravo – Ilija koji ima doći.»
Dragi kršćani, Isus je rekao da među rođenima od žene ne postoji veći od Ivana Krstitelja. Rođenjem Ivana Krstitelja dovršeno je starozavjetno razdoblje, doba prvog Božjeg saveza. Dovršeno je zbog toga što je naposljetku došao Isus Krist koji će ispuniti Božji savez.
Tko je taj koji je ispunio Božji savez? To su Isus Krist i Ivan Krstitelj. Ivan Krstitelj je sve grijehe svijeta prenio na Isusa. Tko je bio posljednji starozavjetni Veliki svećenik? Tko je bio Aronov nasljednik? Sam Isus Krist je posvjedočio da je to bio upravo Ivan Krstitelj. Ivan Krstitelj je bio predstavnik čovječanstva, najveći među rođenima od žene.
Razmislimo o činjenicama koje posjedujemo. Mojsije, Abraham, Izak i Jakov rođeni su od žene. Ali od svih starozavjetnih i novozavjetnih ljudi, tko je najveći među rođenima od žene? Ivan Krstitelj.
Ivan Krstitelj je, kao posljednji starozavjetni prorok i Aronov potomak, u Novom zavjetu krstio Jaganjca Božjeg na isti način na koji je Aron u Starom zavjetu na Dan pomirenja položio svoje ruke na žrtvene prinose. Krstio je Isusa Krista i sve grijehe svijeta prenio na njega. Bio je sluga Božji. Time što je krstio Isusa Krista, ispunio je duhovno obrezanje u srcima čitavog čovječanstva.
Kao i u Isusovo krštenje, moramo vjerovati u njegovu krv, jer to dvoje predstavlja svjedočanstvo našeg spasenja. Isus Krist je svojim krštenjem uzeo sve grijehe svijeta i za njih je bio osuđen. Mi u to moramo samo vjerovati. Božja je volja da vjerujemo u ono što je Isus učinio.
Kada u svoje srce prihvatite evanđelje novog rođenja vodom i Duhom, možete postati Abrahamovim potomkom i Božjim djetetom. Postoji tek nekolicina ljudi koji su u Kristu, dočim ga mnogi još uvijek nisu prihvatili u svoja srca.
Dan je pri kraju i spušta se tama. Vjerujte u Isusovo krštenje i dozvolite mu da uđe u vaše srce. Vjerujete li u Isusovo krštenje i njegovu krv, bit ćete blagoslovljeni duhovnim spasenjem.
Uvijek imajte na umu da se duhovno pomazanje ostvaruje kada vjerujete u evanđelje spasenja, evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi. Želim da znate kako možete pripremiti duhovnu svjetiljku (crkva) i ulje (Duh) poput mudrih djevica (Matej 25:4) vjerom u evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi. Oni koji vjeruju u Isusa pohađaju crkvu sa Duhom u svojim srcima.
 
 

Za koga je Isus bio kršten?

 
Zašto je Isus bio kršten?
Kako bi oprao sve grijehe čovječanstva.
 
«‘Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!’ Ali mu Isus odgovori: ‘Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.’» (Matej 3:14-15)
Isus je bio kršten kako bi oprao sve grijehe čovječanstva. Isus Krist je Božji sin i naš spasitelj. On je stvoritelj koji nas je načinio. Isus Krist je došao voljom Boga, Oca, kako bi nas učinio svojim narodom.
O kome su svi starozavjetni proroci govorili? Govorili su o Isusu Kristu. Svi starozavjetni proroci govorili su o Isusovom dolasku na ovaj svijet kojim će svi naši grijesi biti odneseni, o dolasku koji će nas zauvijek osloboditi od grijeha.
Isus je došao na ovaj svijet na način na koji je to u Starom zavjetu i prorokovano, i uzeo je sve grijehe čovječanstva, od Adama i Eve pa do posljednje osobe na svijetu.
Sada prihvatite u svoje srce spasenje po Isusovom krštenju i njegovoj krvi. Jeste li još uvijek nesigurni u vezi toga da li je to istina? Prebiva li u vašem srcu još uvijek grijeh? «Da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.» Ivan Krstitelj je krstio Isusa kako bi ispunio volju Božju.
Sama riječ «krštenje» znači «biti opran». Ivan Krstitelj je krstio Isusa polaganjem ruku, opisanim u Starom zavjetu.
Nakon što je na sebe uzeo sve grijehe čovječanstva, uronio se u Jordan. Rijeka predstavlja smrt i osudu za grešnike. Kristovo uranjanje u vodu simbolizira njegovu smrt na križu. Njegovo izranjanje iz vode označava uskrsnuće. Isus je uskrsnuo treći dan nakon smrti na križu.
Isus je naš Bog i spasitelj. To što je Isus na ovaj svijet došao kako bi bio kršten, iskrvario na križu, uskrsnuo na treći dan i sada sjedi s desne Bogu, jasan je dokaz da je spasio čitavo čovječanstvo od grijeha. Vjerujete li iskreno u tu istinu?
Isusovo krštenje je novozavjetno duhovno obrezanje. «Pravo je obrezanje ono koje je u srcu». Obrezanje srca je potpuno kada vjerujemo u Isusovo krštenje, istinu prenošenja svih naših grijeha na Isusa. Obrezanje srca priznavanje je Isusovog krštenja po kojemu smo sve svoje grijehe prenijeli na Isusa.
Jeste li obrezani u svojem srcu? Ukoliko vjerujete u obrezanje srca, vaši će grijesi biti oprani jednom zauvijek. Iz tog je razloga Isus ispunio svu pravednost i osigurao spasenje svih grešnika.
Dragi kršćani, primite taj dokaz spasenja u svoja srca i umove. To je istina. Kada u svoje srce primite Isusovo spasenje, bit ćete slobodni od svih svojih grijeha. «A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime» (Ivan 1:12).
Vidite li sada zašto je Isus morao doći na ovaj svijet kako bi bio kršten? Vjerujete li sada? Isus je bio kršten kako bi uzeo grijehe čitavog čovječanstva. Bilo je to krštenje obrezanja. Isusovo krštenje podarilo nam je duhovno obrezanje. Iz tog nam razloga apostol Pavao kazuje da se obrežemo u svojim srcima. Isus nas je nedvosmisleno spasio svojim krštenjem i krvlju te nemamo izbora nego srcima vjerovati u to. U svojim srcima bismo trebali reći «da, amen» Božjoj riječi. Nije li to istina? Vjerujete li u to?
 
 
Prihvaćate li tu istinu u svoje srce?
 
Što moramo učiniti prije negoli štujemo Isusa?
Moramo u svoja srca prihvatiti istinu vode i krvi.
 
Od Isusovog dolaska na ovaj svijet je prošlo gotovo 2000 godina. U današnje doba Božje milosti, moramo u svoja srca prihvatiti istinu, Isusovu vodu i krv. Nemamo drugog izbora.
«Pravo je obrezanje ono koje je u srcu». Moramo se vjerom obrezati u srcima. Spašeni možemo biti samo vjerom. Izraelci su u Starom zavjetu bili spašeni obrezanjem i pashalnom krvlju kojom su škropili dovratnike i nadvratnike svojim kuća.
Oni koji vjeruju u Isusovo krštenje i njegovu krv kao svoje spasenje, ne boje se Božjeg suda zbog toga što će ih mimoići. Ipak, Božja osuda će pasti na sve one koji u svoja srca ne prihvaćaju istinu. Postoje mnogi koji uzaludno vjeruju u Isusa jer su robovi svojih grijeha.
Kako su dospjeli u to stanje? Zašto još uvijek pate od grijeha? Samo zbog toga što ne poznaju istinu Isusovog krštenja i njegove krvi. Vjeruju samo u Isusovu krv, previđajući ili ne obazirući se na njegovo krštenje.
Možemo li postići spasenje jednostavnom vjerom samo u Isusovu krv? Kazuje li nam Biblija da je to način? Što nam Stari i Novi zavjet kazuju o tome? Prema Bibliji, nismo spašeni samo po krvi Jaganjca Božjeg, već i Isusovim krštenjem (I Ivanova 5:3-6).
Vjerujete li samo u Isusovu krv? Oni koji vjeruju samo u nju, mora da u svojim srcima još uvijek imaju grijeh. Moraju nadići svoju neispravnu vjeru i povratiti se na pravo evanđelje.
Oni koji ne vjeruju moraju odmah priznati da su zavedeni ukoliko ne znaju da je Isus na Jordanu svojim krštenjem uzeo sav grijeh. Moraju priznati da su u zabludi odbijaju li prihvatiti Isusovo krštenje. Moraju u svoja srca prihvatiti činjenicu da je Isus svojim krštenjem uzeo sve grijehe svijeta. Spasenje je ostvarivo tek ukoliko vjerujemo i u Isusovo krštenje i u njegov križ. Drugim riječima, vječni život možemo zadobiti tek po evanđelju vode i Duha.
Dragi kršćani, jeste li do sada živjeli oviseći samo o vjeri u Isusovu krv? Ukoliko je tome tako, u vašim srcima zacijelo prebiva grijeh. Ukoliko griješite, tada u vašim srcima prebiva grijeh. Ako smatrate da ste slobodni od grijeha ukoliko živite po Božjem zakonu, znajte da je to samo osjećaj koji proizlazi iz vaših emocija. To uvjerenje nije u skladu sa Božjom riječi.
 
 
Još uvijek nije prekasno
 
Od čega nas oslobađa istina?
Od zakona grijeha i smrti.
 
Još uvijek nije prekasno. Sve što morate učiniti jest vjerovati u Isusovo krštenje i njegovu krv, i bit ćete obrezani u svojim srcima i slobodni od sveg grijeha. Ukoliko ste slobodni od sveg grijeha, znači da ste spašeni vjerom u evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi.
Jeste li voljni vjerovati u Isusovo krštenje i njegovu krv spasenja od vaših grijeha? Kada povjerujete u to, spoznat ćete što je spasenje. Zadobit ćete mir. Tada, i samo tada, postat ćete pravednicima. Ne svojim djelima, već vjerom u Božju riječ. Ukoliko netko od vas još uvijek vjeruje da mu spasenje ovisi isključivo o Isusovoj krvi, naputio bih vas da povjerujete u Isusovo krštenje i njegovu krv.
Dragi kršćani, potpuno spasenje čovječanstva od grijeha ostvareno je evanđeljem Isusovog krštenja i njegove krvi. Duh Sveti je Bog. Bog se spustio na ovaj svijet u čovječjem tijelu.
Bog nam je putem proroka kazao da bismo ga trebali zvati Isus, jer bio je predodređen za spas njegovog naroda od grijeha. Bog je rekao; «‘Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel’ – što znači: Bog je s nama.» (Matej 1:23)
Bog je došao na ovaj svijet kako bi spasio grešnike. Bio je kršten kako bi uzeo sve grijehe svijeta i tako spasio sve grešnike. To je istina i spasenje vodom i krvlju. Ovdje sam kako bih vam to rekao. Jeste li spašeni samo po Isusovoj krvi? Naravno da niste. Spašeni smo po Isusovom krštenju i njegovom krvlju prolivenom na križu.
Danas postoje mnogi lažni proroci i krivovjerci koji ne vjeruju u Isusovo krštenje. Isus je rekao, «upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi» (Ivan 8:32).
Moramo poznati istinu. Moramo znati zašto je Isus govorio o svome krštenju, te zašto bismo trebali vjerovati u njega. Trebali bismo znati zašto je Bog u Starom zavjetu rekao Izraelcima da se obrežu i zašto je govorio o krvi pashalnog janjeta.
Ukoliko znamo samo dio priče, nikada nećemo moći prepoznati istinu. Isus je rekao, «Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.» (Ivan 3:5)
 
 
Biti kršten u Krista
 
Kako se možemo ujediniti sa Kristovom smrću?
Prenošenjem svih naših grijeha na Isusa putem njegovog krštenja.
 
Biblija svjedoči o tajni spasenja. Ostvaruje li se ono samo po Isusovoj krvi? Ne. Ono se ostvaruje po njegovoj krvi i njegovom krštenju. Apostol Pavao je o tome često govorio u 6. poglavlju poslanice Rimljanima kao i u mnogim drugim poslanicama.
Pročitajmo Rimljanima 6:3-8. «Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom. Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnoj njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu. Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno s Isusom da se uništi ovaj grešni čovjek, tako da više ne robujemo grijehu, jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha. A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njime»
Obratimo pažnju na 5. stih. «Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnoj njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu.»
Njegova smrt bila je naša smrt zbog toga što su svi naši grijesi po njegovom uskrsnuću prešli na njega. Tako nas Isusovo krštenje povezuje s njegovom krvi prolivenom na križu.
Naša vjera u Isusovo krštenje i njegovu krv dozvoljava nam da se ujedinimo s njim. «Jer je plaća grijeha smrt» (Rimljanima 6:23). Iz tog je razloga Kristova smrt na križu bila naša smrt. Bio je kršten kako bi na sebe uzeo sve naše grijehe. Vjerovati u tu istinu znači povezati se sa Isusom Kristom, našim spasiteljem.
 
 
Ne bismo smjeli dopustiti da naša vjera u Krista bude tek izraz religioznog života
 
Što znači «vjeran je i pravedan»?
To znači da je Isus jednom zauvijek oprao naše grijehe i da spašava svakoga tko vjeruje u istinu.
 
Vjera mnogih ljudi u Isusa tek je izraz religioznog života; odlaze u crkvu i do besvijesti plaču moleći se i kajući. Svakodnevno ispovijedaju svoje grijehe i traže oproštenje. Ovako se mole; «Isus, znam i vjerujem da si za mene umro na križu. Da, vjerujem.»
Naravno, krivo su razumjeli ovaj redak; «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.» (I Ivanova 1:9). Tvrde da bi im grijesi trebali biti oprošteni svaki dan nakon ispovjedi. Ali grijeh o kojemu se govori u gore navedenom retku ne označava svakodnevne trivijalne prijestupe. Taj redak znači da su nam svi grijesi oprošteni jednom zauvijek u trenutku kada ispovjedimo da još nismo spašeni.
«Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom.» (Rimljanima 10:17); «upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.» (Ivan 8:32)
Dragi kršćani, istina je očevidna. Ukoliko vjerujete da je Isus umro na križu bez da je svojim krštenjem na Jordanu uzeo sve vaše grijehe, vaša je vjera uzaludna. Ukoliko kršćanin želi biti spašen od svojih grijeha, mora vjerovati da su njegovi grijesi jednom zauvijek preneseni na Isusa njegovim krštenjem na Jordanu, te da je on osudu za sve naše grijehe ponio na križ. Drugim riječima, trebali bismo vjerovati u Isusovo krštenje i njegovu krv.
«Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.» (Djela 4:12) Isus Krist je svojim krštenjem uzeo sve naše grijehe i postao naš spasitelj. Isus je došao vodom i krvlju kako bi nas spasio od vječnog prokletstva. «Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje» (Rimljanima 10:10). Jeste li grešnik ili pravednik?
U Galaćanima 3:27 piše; «jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli.» Ovaj redak nam priopćava istinu Isusovog raspeća nakon što je svojim krštenjem uzeo sve grijehe svijeta. Nakon tri dana je uskrsnuo od mrtvih i sada sjedi Bogu zdesna. Postao je Gospod spasenja za sve one koji vjeruju u njega.
Da Isus nije kršten, da nije za nas iskrvario na križu, ne bi postao naš spasitelj. Spašeni možemo biti samo vjerom u evanđelje vode i Duha.
 
 
Čak i Mojsijevog sina
 
Zašto je Bog pokušao ubiti Mojsija na njegovom putu za Egipat?
Zato što nije obrezao svoje sinove.
 
Dragi moji i ljubljeni, čitate tajnu otkupljenja svih vaših grijeha Isusovom vodom i krvlju. Predivan je blagoslov imati povlasticu slušati te Božje riječi.
Radi li se samo o krvi Isusa Krista? U starozavjetno vrijeme, ljudi su postajali Abrahamovim potomcima obrezanjem i krvlju pashalnog janjeta. Danas postajemo Božjim narodom ukoliko vjerujemo u Isusovo krštenje i njegovu krv. Bog nam je za to pomoću Mojsija pružio dokaz u Starom zavjetu.
Kako bi spasio izraelski narod, Bog je progovorio Mojsiju i rekao mu da izvede njegov narod iz Egipta. Tako je Mojsije, uz dozvolu svojeg tasta Jitre napustio Midjansku zemlju i sa ženom i sinovima krenuo za Egipat. Kada je posjeo svoje na magarca, Gospod ga je posjetio u njegovom taboru i pokušao ga ubiti.
Ali njegova žena Sipora znala je koji je razlog tome. Pograbila je oštar kremen, obrezala svoga sina i kožicom se dotakla Mojsijevih nogu govoreći, «Zaista si mi ti krvav muž». Nakon toga Jahve ga pusti.
To je bio njegov način da kaže kako će zasigurno ubiti svakoga, čak i Mojsijevog sina, ukoliko nije obrezan. Za Izraelce je obrezanje predstavljalo znak saveza sa Bogom. Znali su da će Bog zacijelo iz svojeg naroda odstraniti svakoga, čak i sina vođe, ukoliko ostane neobrezan. Bog je stoga, kako bi izbjegao odstranjivanje njegovog sina, na ovaj način upozorio Mojsija.
Biblija nam kazuje da je to što je Sipora odrezala kožicu svojeg sina i njome se dotakla Mojsijevih nogu uz riječi «krvav si mi ti muž» označavalo pristanak na Božji zahtjev za obrezanjem (Izlazak 4:26).
Tkogod među Izraelcima nije bio obrezan, morao je biti odstranjen od njegovog naroda. Samo oni koji su bili obrezani smjeli su jesti od pashalnog janjeta i služiti Bogu kao njegov narod.
Apostol Pavao bio je Hebrej. Bio je obrezan osam dana nakon rođenja, učitelj mu je bio veliki rabin Gamaliel, i jasno je razumio zašto je Isus kršten na Jordanu i zašto je morao biti razapet. Apostol Pavao je stoga u svim svojim poslanicama pisao o Isusovom krštenju.
Apostol Pavao je često upućivao na to kako je Isusova krv ispunjenje našeg spasenja. Krv je bila samo posljednja faza njegovog otkupljenja dočim je Isusovo krštenje bilo istinsko duhovno obrezanje. Nema smisla naglašavati Isusovu krv bez njegovog krštenja.
Apostol Pavao je često govorio izravno o Isusovom križu. Zbog čega? Zbog toga što je on konačni dokaz našeg spasenja. Da je Isus na sebe uzeo sve grijehe svijeta, a da nije iskrvario na križu čime je umjesto nas primio osudu, mi ne bismo bili u potpunosti spašeni. Zbog toga je Pavao tako često govorio o križu. Križ je konačni korak u našem spasenju.
Da je istina spasenja došla do našeg naraštaja bez da je iskrivljena, danas bi bilo mnogo više ljudi bez grijeha. Nažalost, istina se tijekom vremena zagubila i mnogi ljudi poznaju samo križ bez da su svjesni istinskog značenja njegovog krštenja.
Zbog toga što vjeruju samo u praznu ljušturu evanđelja, još uvijek ostaju grešnici bez obzira na to koliko su godina žarko vjerovali u Isusa. Bit će grešnici i nakon deset, čak i nakon pedeset godina religioznog života.
 
 
Moje svjedočanstvo
 
Smatra li Bog grešnike pravednima?
Ne. On je pravedan. Pravednici su oni koji su slobodni od grijeha, jer sve su svoje grijehe po Isusovom krštenju prenijeli na njega.
 
U Isusa sam povjerovao kad sam imao 20 godina. Prije toga nisam imao pojma koliko sam grijeha počinio u svojem životu zbog toga što nisam poznavao Božji zakon. Do tada sam živio na svoj vlastiti način bez da sam poznavao Boga.
Tada sam se razbolio. Toliko sam se razbolio da sam mislio kako ću umrijeti. Iz tog sam razloga odlučio da bih prije smrti trebao barem biti oslobođen svojih grijeha. Zbog toga što sam čuo da je Isus umro za grešnike poput mene, odlučio sam vjerovati u njega. Ispočetka sam bio prepun radosti i zahvalnosti.
Međutim, nakon nekog vremena osjećaj je počeo blijedjeti. Nakon nekoliko godina, nisam mogao nego svakodnevno griješiti. Opet sam postao grešnik. Nakon 10 godina, još uvijek sam bio grešnik, i to gori grešnik nego prije. U Isusa sam vjerovao 10 godina, a činjenica da sam grešnik nikada se nije promijenila. Bio sam istovremeno i vjernik i grešnik.
Iako sam pjevušio «Plakanje me neće spasiti! Pa da mi se lice kupa u suzama, to neće ublažiti moje strahove, neće oprati sve moje grijehe! Plakanje me neće spasiti!», plakao bih svaki put kada sam zgriješio.
«Dragi Bože, molim te, oprosti mi ovaj grijeh. Oprosti mi još jednom, i više nikada neću griješiti.» Nakon što bih sagriješio, molio sam se tri dana. Zaključao bih se u sobičak te molio i postio tri dana. Zbog toga što mi je savjest toliko otežala, vapio sam i tražio Božje oproštenje. Nakon tri dana bih se osjećao bolje i smatrao sam da se mogu vratiti u njegovu prisutnost.
«Opet sam oprao svoje grijehe. Haleluja!» Zatim bih izišao i neko vrijeme živio obzirno. Ipak, uskoro bih opet sagriješio i moj je očaj rastao. Prije sam neprestano ponavljao taj sumoran proces. U početku je bilo sjajno vjerovati u Isusa, ali što sam duže vjerovao, to su se moji grijesi više gomilali, poput prašine u sobi koja se ne koristi.
Nakon deset godina, postao sam gori grešnik nego na početku. «Zašto sam tako mlad povjerovao u Isusa? Bilo bi mi mnogo lakše vjerovati u Isusa da sam čekao do svoje 80-te, do pred smrt. Tada ne bih bio toliko svjestan grijeha i ne bih se morao svakodnevno kajati.» Smatrao sam da bih trebao živjeti u skladu sa Božjom voljom, ali to je bilo nemoguće. Osjećao sam se kao da ludim!
Počeo sam iznova tražiti Boga. Mnogo sam vremena provodio u proučavanju teologije, ali nakon nekoliko godina moje je srce postalo još jalovije. Prije negoli sam stao pročavati knjige o religijskim teorijama, živio sam poput svetog Damjana; nikada nisam spavao u ugodnom toplom krevetu. Zavjetovao sam se da si nikada neću ugađati, već da ću se u potpunosti predati onima koji su u potrebi.
Nakon što sam još više proučio život tog sveca, zavjetovao sam se da ću živjeti baš poput njega. Nastojao sam si urediti asketski život. Klečao bih na tvrdim betonskim podovima i molio se satima bez prestanka. Tada sam osjećao kao su moje molitve značajnije i nakon toga bih se osjećao bolje.
Ipak, nakon deset godina više nisam mogao izdržati. Molio sam se Bogu. «Dragi nebeski Bože, molim te, spasi me. Vjerujem u tebe čitavim srcem. Znam da se ne bih odrekao žara za tebe čak i kad bi mi netko stavio nož pod grlo. Ipak, iako vjerujem u tebe čitavim srcem, zašto se iznutra osjećam prazno? Zašto sam tako frustriran? Zašto postajem gori grešnik nego ikada? Nikada prije nisam toliko razmišljao o grijehu. Povjerovao sam u tebe a sada se pitam zašto sam nakon tolikih godina vjere u tebe postao gori. Što je sa mnom?»
U tom sam trenutku shvatio razlog tomu. Vjerovao sam u Boga bez da sam bio spašen od svojih grijeha. Tada nisam poznavao istinu, i to je bilo dovoljno da izludim.
Kako sam mogao drugima govoriti o otkupljenju Božjom milosti sa grijehom u svojem srcu? Kako sam druge mogao upućivati da vjeruju u Isusa? Neprestano sam se molio. «Dragi Bože, uskoro ću diplomirati na teološkom fakultetu i postat ću pastor. Ali ako budem pastor opterećen grijehom, kako ću moći drugim grešnicima pričati o otkupljenju? I sam sam grešnik kada čitam Pavlove poslanice u kojima nalazim da onaj koji ne posjeduje Kristov Duh nije Božje dijete. Ipak, bez obzira koliko žarko ga tražio, Duh Sveti nije u meni. Na početku sam osjećao kao da je ondje, ali nestao je. Što se dogodilo? Molim te reci mi zašto, Gospode.»
U biti, razlog leži u tome što sam se zavaravao smatrajući da sam otkupljen jednostavnom vjerom u Isusa. Dugo vremena sam radi toga bio u agoniji.
Bog je obećao objaviti se onima koji ga revno traže. Naposljetku me susreo u svojoj istini. Deset godina nakon što sam povjerovao u Isusa, još uvijek sam bio grešnik, ali kada sam otkrio tajnu Isusovog krštenja i njegove krvi, kada sam otkrio značenje starozavjetnog obrezanja i novozavjetnog duhovnog obrezanja, kada sam shvatio i povjerovao u tajnu spasenja po Kristovom krštenju, mojim je patnjama došao kraj. Moja je duša postala bijela poput snijega.
Isto će se dogoditi i vama. Ukoliko vjerujete u evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi, i vi ćete postati bezgrešnima. Možda ste još uvijek nepotpuni, ali bit ćete pravedni. Kada u svoja srca prihvatite tu istinu i kada je obznanite drugima, i oni će biti spašeni i klicat će Bogu, uz povike «haleluja!».
Želim čestitati svoj braći i sestrama koji su otkupljeni. Slavim Isusa zbog toga što nas je spasio od svih naših grijeha. Haleluja! Mi smo presretni što smo otkupljeni od svih naših grijeha.
To je toliki blagoslov da ne možemo riječima iskazati svu svoju sreću. Zapjevajmo zajedno. «Njegovo ime postalo je tajna, jer još nismo navijestili tajne svakom stvoru. Bio je odbačen poput kamena kojeg graditelji odbace, ali njegovo ime postalo je poput dragocjenih dragulja u mom srcu»
 
 

Isusovo krštenje i njegova krv više su nego dovoljni da spase sve grešnike od njihovih grijeha

 
Što uklanja sav grijeh iz naših srca?
Isusovo krštenje.
 
Isus Krist je svojim krštenjem i krvlju oprao sve grijehe svijeta. Duhovno nas je obrezao i učinio svojim narodom. On je Bog nanovo rođenih.
Osuda za grijeh je nepobitna. Ali Isus je kršten i osuđen na križu kako bi nas spasio. Svojom je krvlju spasio sve nas i nakon tri dana je uskrsnuo. Bog Otac je podigao Isusa iz mrtvih.
Isusov život je naš život i obilježje našeg postojanja kao Božje djece. Svojim je krštenjem uzeo sve naše grijehe a njegova dragocjena krv je dokaz da je ponio osudu umjesto nas.
Dragi prijatelji, posjedujete li taj dokaz Isusovog krštenja i njegove krvi u svojim srcima? Ponovno vas pitam. Ostvaruje li se naše spasenje samo Isusovom krvlju? Ne. Ono se ostvaruje po Isusovom krštenju i njegovoj krvi.
 
 
Tko je krivovjerac?
 
Tko je krivovjerac?
Onaj koji sam sebe osuđuje ne vjerujući u Isusovo krštenje.
 
Dragi prijatelji, jeste li još uvijek grešnici unatoč tome što svakodnevno ispovijedate svoju vjeru u Isusa? Ako si grešnik iako vjeruješ u Isusa, krivovjerac si. Krivovjerje je nevjera u Božju istinu. U Titu 3:10 čitamo što je krivovjerje; «Krivovjerca, nakon prve i druge (uzaludne) opomene, istjeraj, svjestan da je takav čovjek pokvaren i da griješi, premda ga osuđuje vlastita savjest.»
Osoba koju osuđuje vlastita savjest kaže; «Dragi Bože! Grešnik sam. Vjerujem u tebe, ali još uvijek sam grešnik. Bez obzira što tko kaže, grešnik sam i znam da je tako.»
Bog mu odgovara; «Još uvijek si grešnik a nisi moje dijete? Znači, krivovjerac si i bit ćeš bačen u pakleni oganj.»
Ukoliko vjeruješ u Isusa a srcem ne vjeruješ u evanđelje Isusovog krštenja, ukoliko se osuđuješ kao grešnik i ispovijedaš Bogu da ti je duh zaražen grijehom, tada si pred Bogom krivovjerac.
 
 
Tko su pravi vjernici?
 
Što je Božje svjedočanstvo spasenja?
Voda, krv i Duh Sveti.
 
Svi oni koji vjeruju u evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi, svi oni koji su postali Božjim narodom, kao i svi oni čiji su grijesi oprani, to su pravednici. Kako možeš biti grešnik ako vjeruješ u Isusa? Grešnik ne može ući u Božje kraljevstvo.
Božje svjedočanstvo u svojim srcima imaju oni koji su vjerom u Isusa postali pravedni. To svjedočanstvo se nalazi u Isusovom krštenju i njegovoj krvi. To je djelo spasenja koje je Isus učinio u ovome svijetu.
Stoga, tkogod odbija vjerovati u evanđelje kojim je Isus uzeo sve naše grijehe, bit će odstranjen od Boga.
Dragi braćo i sestre u vjeri, prihvaćate li u svoja srca da spasenje grešnika nije ostvareno samo Isusovom krvlju, već i vodom Isusovog krštenja?
Tkogod vjeruje u djelo koje je Isus ostvario u ovome svijetu, tkogod prihvaća vodu, krv i Duha Svetog, bit će spašen od sveg grijeha. To je istina i mudrost evanđelja vode, krvi i Duha.
Isus nas je svojim krštenjem u potpunosti očistio od sveg grijeha kako bi po njemu moglo biti spašeno čitavo čovječanstvo. Ukoliko zaista vjerujete u Isusa, ne možete biti grešnik.
Isus nas je podigao od mrtvih. Spasio je sve duše koje su zbog đavlovih varci odlutale i udaljile se od Boga. Isus želi pronaći sve izgubljene duše. Bog djeluje kroz Isusa evanđeljem vode, krvi i Duha. Pozvao nas je i sada nas može otkupiti i spasiti.
Vjerujete li u tu duboku istinu? Govorim vam da spasenje nije ostvarivo samo krvlju, već Isusovim krštenjem i njegovom krvlju prolivenom na križu. Oni koji kažu da su spašeni samo krvlju moraju shvatiti da im u srcima prebiva grijeh.
Svi smo nekad mislili da je za spasenje dovoljno vjerovati u Isusovu krv. Prije smo tako mislili, ali sada bismo morali shvatiti da to nije dovoljno. Spašeni smo i nanovo rođeni vjerom u Isusa Krista, koji je došao po vodi, krvi i Duhu Svetom.
Svaki grešnik se može nanovo roditi vjerom u Isusovo krštenje i njegovu krv (I Ivanova 5:5-10). Slavimo Boga. Haleluja!