(Matej 7:21-23)
«Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca. Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’»
Možda sam ja taj…
Hoće li svaki koji govori ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko?
Ne. Samo onaj koji vrši Božju volju.
Isus Krist je rekao; «Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.» Te riječi su potakle strah u srcima mnogih kršćana, te ih primorale da se više trude kako bi ispunili Božju volju.
Većina kršćana smatra da im je dovoljna samo vjera u Isusa kako bi ušli u nebesko kraljevstvo, ali u Mateju 7:21 nam je rečeno da onamo neće ući svaki koji mu govori ‘Gospodine, Gospodine’.
Mnogi koji čitaju taj redak misle si; «Možda sam ja taj.» Nastoje se uvjeriti; «Ma ne, Isus je zacijelo mislio na nevjernike.» Ali ta misao ostaje im u glavi i izjeda ih.
Zbog toga se hvataju drugog dijela retka u kojem piše; «nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.» Uhvate se za riječi «vrši volju moga nebeskog Oca» i misle da to mogu postići redovitim plaćanjem desetine, molitvom u praskozorje, propovijedanjem, činjenjem dobrih djela, izbjegavajući grijeh … i veoma se trude. Tako se rastužim kada ih vidim.
Mnogi ljudi čine pogreške zbog toga što ne razumiju ovaj redak. Stoga bih ga želio razjasniti tako da bismo svi mogli upoznati Božju volju i živjeti u skladu s njom.
Kao prvo, moramo znati da je Božja volja da njegov Sin uzme grijehe svih ljudi i na taj nas način oslobodi od grijeha.
U Efežanima 1:5 je zapisano; «u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti.»
Drugim riječima, njegova namjera je da spoznamo pravo evanđelje; to da je Isus oprao sve naše grijehe, omogućivši nam tako da se nanovo rodimo. On želi da se nanovo rodimo vodom i Duhom tako da prenesemo sve svoje grijehe na njegovog Sina, Isusa. To je Božja volja.
Samo: «Gospodine, gospodine!»
Čega moramo biti svjesni kad vjerujemo u Isusa?
Očeve volje.
«Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.» (Matej 7:21)
Očevu volju bismo trebali razumjeti na dva načina. Kao prvo, morali bismo znati kako je njegova volja to da zadobijemo oproštenje grijeha i da se nanovo rodimo vodom i Duhom. Kao drugo, trebali bismo raditi na temelju te vjere.
Njegova volja je obrisati grijehe svih ljudi svijeta. Sotona je putem grijeha prouzrokovao pad našeg pretka Adama. Ali volja našeg Oca je obrisati sve ljudske grijehe. Trebali bismo razumjeti da volja našeg Oca nije u tome da redovito plaćamo desetinu i molimo se u praskozorje, već on želi sve nas spasiti od grijeha. Njegova volja jest spasiti svakoga među nama od utapanja u moru grijeha.
Biblija nam kaže da u nebesko kraljevstvo neće ući svatko tko govori ‘Gospodine, Gospodine’. To znači da bismo uz vjeru u Isusa trebali znati i što naš Otac želi od nas. Njegova volja je spasiti nas od grijeha i osude na pakao, jer Adamovo i Evino nasljeđe znači da ne možemo nego živjeti u grijehu.
Božja volja
Što je Božja volja?
On nas želi učiniti svojom djecom oslobodivši nas od grijeha.
U Mateju 3:15 piše; «tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.» Dakle, ispunjenje Božjeg plana podrazumijevalo je Isusov dolazak na ovaj svijet kao i njegovo spasenje svih ljudi od grijeha. Božja volja je ispunjena kada je Ivan Krstitelj krstio Isusa.
Namjerio nas je spasiti i učiniti nas svojom djecom. Kako bi to bilo moguće, njegov Sin morao je uzeti naše grijehe. Njegova volja bila je učiniti sav narod svojom djecom. Zato je poslao vlastitog Sina da uzme grijehe svih ljudi koji su pali u Sotonine ralje. Njegova volja je bila ponuditi život vlastitog Sina kako bi svi ljudi mogli postati njegovom djecom.
Božja volja je ispunjena Isusovim krštenjem i smrću na križu. Njegova je vjera i da mi vjerujemo da su svi naši grijesi prešli na Isusa prilikom njegovog krštenja te da je on svojom smrću na križu preuzeo osudu za sve naše prijestupe.
«Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina» (Ivan 3:16). Bog je spasio svoj narod od grijeha. Kako bi to postigao, prva stvar koju je Isus u svojoj javnoj službi napravio bila je krštenje koje je obavio Ivan Krstitelj.
«Ali mu Isus odgovori: ‘Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.’ Tada ga pripusti.» (Matej 3:15) Božja volja je bila da Isus dođe na ovaj svijet, da svojim krštenjem uzme sve grijehe svijeta, umre na križu i uskrsne.
To bi nam trebalo biti jasno. Mnogi ljudi čitaju evanđelje po Mateju 7:21 i smatraju da je njegova volja za nas da služimo Gospoda, ako treba i po cijenu života, a nudeći čitavo svoje ovosvjetsko imanje za izgradnju crkvi.
Dragi kršćani, mi koji vjerujemo u Isusa prvo moramo poznavati Božju volju, a zatim ju činiti. Pogrešno je da se posvećujete crkvi bez da poznajete njegovu volju.
Ljudi se pitaju što još postoji osim života u vjeri unutar svojih pravovjernih crkvi. Međutim, i sam sam proučavao kalvinizam u Prezbiterijanskoj crkvi i odgajala me pomajka koja je bila religiozna kao kakav stariji pastor. Učio sam u tzv. «pravovjernoj crkvi».
Apostol Pavao je rekao kako se i sam može hvastati da je iz Benjaminovog plemena i da je učio zakon pod Gamalielom, velikim rabinom svojeg vremena. Prije negoli se nanovo rodio, Pavao je krenuo uhititi one koji su vjerovali u Isusa. Međutim, na putu za Damask pronašao je vjeru u Isusa i blagoslovom novog rođenja vodom i Duhom je postao pravedan.
Moramo poznavati Božju volju prije negoli je možemo činiti
Što je nužno prije negoli vjerujemo u Isusa?
Moramo poznavati njegovu volju.
Naše posvećenje je Božja volja. «Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost» (I Solunjanima 4:3). Znamo da je Božja volja naše potpuno posvećenje vodom i Duhom te život u vjeri.
Ako postoji netko tko vjeruje u Isusa, a u čijem srcu još uvijek prebiva grijeh, on ne živi u skladu sa Božjom voljom. Kako bi slijedili njegovu volju, moramo biti posvećeni spasenjem koje nalazimo u Isusu. Učiniti tako znači činiti Božju volju.
Kada bih vas upitao; «Prebiva li u vašem srcu još uvijek grijeh iako vjerujete u Isusa?», a vaš bi odgovor bio pozitivan, tada bi bilo bjelodano da još uvijek ne poznajete Božju volju. Božja volja je da bismo vjerom u vodu i Duh trebali biti posvećeni i spašeni od svih naših grijeha.
Postojao je čovjek koji je imao poslušne sinove. Jednog dana je pozvao najstarijeg, ujedno i najposlušnijeg, i rekao mu; «Sine, odi u selo preko polja …»
Prije negoli je dovršio misao, sin je rekao; «Da, oče», i otišao. Nije čekao da čuje što mu je činiti. Samo je otišao.
Otac ga je dozivao; «Sine, jako je lijepo što si tako poslušan, ali trebao bi čuti što želim da napraviš.»
Ali sin je odgovorio; «U redu je, oče. Poslušat ću te. Tko je poslušniji od mene?»
Naravno, vratio se praznih ruku. Nije mogao učiniti očevu volju bez da je znao što je to što on želi. Pucao je naslijepo.
Ukoliko ne poznajemo Isusa Krista, mogli bismo biti poput njega. Mnogi se posvećuju, slijede teološke doktrine, vjerno plaćaju desetinu, mole se čitave noći, poste … sve bez poznavanja Božje volje.
Kada umru a u srcu im ostane grijeh, okreću se od nebeskih vrata. Tako su žarko željeli činiti Božju volju, ali nisu znali što Bog želi.
Što znači biti zlotvor?
Vjerovati u Isusa i biti grešnik, a ne poznavati evanđelje vode i Duha.
«Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’» (Matej 7:22-23).
Postoje stvari koje Bog želi da učinimo, kao i vjera koju zahtijeva od nas. Želi da vjerujemo kako je Isus uzeo sve naše grijehe. Mnogi prorokuju, izgone demone i čine čuda u njegovo ime bez da poznaju istinu vode i Duha.
Činiti čuda između ostalog znači graditi crkve, prodavati svu imovinu kako bi se novac dao crkvi, dati život za Gospoda.
Prorokovati u njegovo ime znači biti vođa. Takvi ljudi su kao farizeji koji se hvastaju da žive u skladu sa zakonom, dok se u stvarnosti protive Isusu. To se odnosi i na ‘pravovjerne’ kršćane koji to nisu.
Izgoniti demone znači provoditi silu. U svojoj su vjeri veoma entuzijastični, ali Gospod će im na kraju reći da ih ne poznaje. Upitat će ih kako ga mogu znati kada ih on ne poznaje.
Gospod kaže; «Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’» Na taj dan će mnoštvo naroda vapiti; «Gospode, vjerujem. Vjerujem da si ti moj spasitelj.» Reći će mu da ga vole, ali da im u srcima prebiva grijeh. Gospod takve naziva zlotvorima (grešnicima koji nisu izbavljeni) i reći će im neka odu od njega.
Na taj dan će oni koji su umrli bez da su se nanovo rodili zavapiti Isusu. «U tvoje ime sam prorokovao, izgradio crkve i izaslao 50 misionara.»
Ali Isus će tim grešnicima kazati; «Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!»
«Kako to misliš? Ne znaš li da sam prorokovao u tvoje ime? Mnoge sam godine služio u crkvi … naučio sam i druge da vjeruju u tebe. Kako me možeš ne poznati?»
Odgovorit će mu; «Nikada te nisam poznavao. Ti koji tvrdiš da me poznaješ, a iz srca ti izvire grijeh, odlazi od mene!»
Biti zlotvor pred Bogom znači vjerovati u njega sa grijehom u srcu ili ne vjerovati u skladu sa njegovim zakonom spasenja. Biti zlotvor znači ne razumjeti njegovu volju. Biti zlotvor znači pokušati činiti njegovu volju bez poznavanja iste ili ne poznavati blagoslov novog rođenja vodom i Duhom. Biti zlotvor znači i slijediti ga bez poslušnosti njegovoj volji. Biti zlotvor znači biti grešnik.
Božja volja u Bibliji
Tko su Božja djeca?
Pravednici bez grijeha.
Njegova volja jest da vjerujemo u evanđelje novog rođenja vodom i Duhom. Pravo evanđelje omogućava naše novo rođenje. Njegova volja jest i da živimo za evanđelje kao njegova djeca. Trebali bismo poznavati Božju volju, ali mnogi ne poznaju evanđelje novog rođenja vodom i Duhom.
Kada pitam ljude zašto vjeruju u Isusa, mnogi mi odgovore da vjeruju u Isusa kako bi bili spašeni od svojih grijeha.
Pitam ih; «Znači, u srcu imaš grijeha?»
Odgovore; «Da, naravno.»
«Jesi li onda spašen ili ne?»
«Naravno da jesam.»
«Može li grešnik u čijem srcu prebiva grijeh ući u nebesko kraljevstvo?»
«Ne, ne može.»
«Dakle, ideš li u nebesko kraljevstvo ili u pakleni oganj?»
Odgovore mi da idu u nebesko kraljevstvo, ali mogu li? Ići će u pakao.
Neki ljudi smatraju da zbog svoje vjere u Isusa mogu ući u nebesko kraljevstvo čak i ako im u srcima prebiva grijeh, te da je Božja volja za njih da učine upravo tako. Ali Bog u nebesko kraljevstvo ne prihvaća grešnike.
Što je Božja volja? U Bibliji piše da Božja volja za nas znači vjerovati u njegovog Sina, vjerovati u blagoslov otkupljenja Isusovim krštenjem i krvlju prolivenom na križu.
Oni koji vjeruju u blagoslov novog rođenja vodom i Duhom postaju njegovom djecom. Za nas je slavno postati njegovom djecom. Njegova djeca su pravedna.
Kada nas Bog naziva pravednima, govori li time da je kršćanin-grešnik pravedan? Bog ne može lagati. Dakle, pred njim ste grešnik ili pravednik. Ne postoje oni koji ‘kao da su bez grijeha’. Bog poziva one koji vjeruju u evanđelje vode i Duha na posvećenje.
Kako možemo postati Božjom djecom?
Prihvaćanjem evanđelja vode i krvi.
Zbog toga što je Bog sve grijehe svijeta prenio na svog Sina, čak je i njegov vlastiti Sin morao biti osuđen na križu. Bog nikada nije mogao slagati. Rekao je; «jer je plaća grijeha smrt» (Rimljanima 6:23). Kada mu je Sin umro, tama je obavila Zemlju na tri sata.
«Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: ‘Eli, Eli! Lema sabakthani’ – a to znači: Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?» (Matej 27:46)
Isus je svojim krštenjem uzeo sve grijehe svijeta i sve ljude spasio od njihovih grijeha. Uzeo je sve grijehe čovječanstva znajući da mora biti razapet i da ga Bog, njegov Otac, mora ostaviti. Tako je Bog osudio svog vlastitog Sina za grijehe koje je uzeo na Jordanu i okrenuo lice od svog Sina na tri sata.
«A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime» (Ivan 1:12)
Jeste li Božja djeca? Mi smo nanovo rođeni zbog toga što smo prihvatili evanđelje novog rođenja vodom i Duhom. Oni koji su nanovo rođeni vodom i Duhom, pravednici su. Sada smo svi postali pravednicima.
«Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?» (Rimljanima 8:31) Kada pravednik sebe pred Bogom i ljudima nazove pravednim, oni koji nisu otkupljeni često ga osuđuju. Stoga apostol Pavao kaže; «Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava?» (Rimljanima 8:33) Bog je putem Isusa obrisao sve naše grijehe i nazvao nas posvećenima, pravednima, njegovom djecom. Podario nam je pravo da postanemo slavnom Božjom djecom.
Oni koji su nanovo rođeni vodom i Duhom njegova su djeca. Oni žive s njim vječno. Više nisu samo ovosvjetska bića, već su Božja djeca i mjesto im je na nebu.
Sada kad su pravedna Božja djeca, ne postoji nitko tko ih može osuditi ili ih odvojiti od Boga.
Kako bismo vjerovali u Isusa, moramo poznavati evanđelje vode i Duha. Moramo poznavati Bibliju. Od ogromne je važnosti da poznajemo Božju volju i vjerujemo joj kako bismo mogli u skladu s njom i živjeti.
Božja volja je da se grešnici nanovo rode vodom i Duhom
Zašto je Bog poslao svog Sina u obličju grešnog čovjeka?
Kako bi svi grijesi bili preneseni na njega.
Božja volja je da budemo otkupljeni i nanovo rođeni vodom i Duhom. «Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje» (I Solunjanima 4:3).
Božja volja je bila da pošalje svog Sina kako bi svi grijesi bili preneseni na njega te kako bismo mi mogli biti spašeni. To je zakon Duha koji nam omogućava novo rođenje vodom i Duhom. On nas je oslobodio od svih grijeha.
Otkupljeni smo. Prepoznajete li sada Božju volju? Njegova volja jest da otkupi sve nas. On ne želi da činimo kompromise sa svijetom već da vjerujemo u njegove riječi i štujemo samo njega.
Božja volja je i da oni koji su nanovo rođeni svjedoče za evanđelje i žive u crkvi, da se posvete djelu dovođenja drugih duša Bogu.
Ne griješimo zbog toga što želimo, već zbog toga što smo slabi. Ali Isus je uzeo te grijehe. Bog je preko Ivana Krstitelja sve grijehe svijeta prenio na Isusa. Radi toga je na Zemlju poslao svojeg vlastitog Sina kojega je Ivan krstio. Vjerom u to smo spašeni. To je Božja volja.
Božja volja jest da vjerujemo u Isusa, kojega je on poslao
Zašto je Isus došao u obličju grešnog čovjeka?
Kako bi uzeo sve grijehe čovječanstva.
U Bibliji piše da činjenje Božje volje znači vjerovati u onoga koga je on poslao. «‘Što da činimo – upitaše ga nato – da radimo djela koja Bog hoće?’ ‘Ovo djelo Bog hoće – odgovori im Isus – da vjerujete u onoga koga je on poslao.’ ‘Koji znak, dakle, činiš – rekoše mu nato – da ti povjerujemo kad ga vidimo? Koje je tvoje djelo? Naši su očevi jeli manu u pustinji, kao što stoji pisano: «Dade im kruh s neba za jelo.»’» (Ivan 6:28-31)
Ljudi su Isusu rekli da je Bog Mojsiju dao znak kada je ovaj bio na putu za Kanaan, jer dao je Izraelcima manu sa neba, a posljedica toga je bila da su vjerovali u Boga (Ivan 6:32-39). Ljudi su pitali Isusa; «Što da činimo … da radimo djela koja Bog hoće?»
Isus im je odgovorio da vjeruju u njega ukoliko žele raditi djela koja Bog hoće. Ukoliko želimo raditi Božje djelo, moramo vjerovati u djela Isusa Krista. Božja volja za nas nije samo da vjerujemo i propovijedamo evanđelje, nego i da ga živimo.
Bog nam zapovijeda; «Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!» (Matej 28:19-20)
Isus nam je jasno rekao da krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Sve što je učinio za svog Oca i Duha Svetog sadržano je u njegovom krštenju. Kada to shvatimo, možemo vjerovati u Boga i vidjeti sve što je Isus napravio u ovom svijetu te način na koji je Duh Sveti posvjedočio za to.
Bog je poslao Isusa kako bi ovaj posvjedočio za evanđelje vode i Duha. Stoga možemo biti spašeni samo kad vjerujemo u Božju riječ i u riječ njegovog sluge.
Činiti Božje djelo
Koja je svrha našeg života?
Činiti Božju volju šireći evanđelje diljem svijeta.
Ukoliko želimo činiti Božje djelo, prvo moramo vjerovati u evanđelje Isusovog krštenja i u njegovu smrt na križu. Božje djelo znači vjerovati u onoga koga je Bog poslao. Kako bismo mogli vjerovati u Isusa, prvo bismo trebali vjerovati da nas je on spasio vodom i krvlju.
Božja volja je u nama postignuta kada vjerujemo u Isusa i propovijedamo evanđelje. Na taj način činimo Božje djelo. Rekao nam je da u nebesko kraljevstvo mogu ući samo oni koji vjeruju u blagoslov novog rođenja vodom i Duhom.
Zauzmimo svoja mjesta u nebeskom kraljevstvu tako da prepoznamo sljedeće nezaobilazne istine; prepoznavanje prave Božje volje, spoznajom i vjerom da su svi naši grijesi Isusovim krštenjem prešli na njega; život za rast njegovog kraljevstva; napokon, propovijedanje evanđelja do smrti.
Dragi kršćani! Oni koji vjeruju u evanđelje vode i Duha time čine Božje djelo. Božje djelo jest vjerovati u onoga kojeg je Bog poslao. Vjerujemo li da su svi grijesi preneseni na onoga kojeg je Bog poslao, te da je Isus naš spasitelj, tada činimo njegovu volju.
Djelo izbavljenja čovjeka od grijeha postignuto kada je Isus za sve nas kršten na Jordanu i umro na križu. Drugi dio Božjeg djela jest vjera u onoga kojeg je Bog poslao, vjera u spasitelja koji je uzeo sve grijehe svijeta, te propovijedanje evanđelja diljem svijeta.
Sada bismo mi koji smo nanovo rođeni trebali živjeti i propovijedati evanđelje do krajeva svijeta.
Gdje će završiti ljudi koji vjeruju u Isusa bez da poznaju Božju volju?
Završit će u paklu.
«Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’» (Matej 7:22-23)
Ovaj odlomak nam jasno daje do znanja koga Bog smatra grešnicima i zlotvorima.
Mnogi od onih koji govore ‘Gospodine, Gospodine’ nisu nanovo rođeni. Pate zbog toga što im u srcu prebiva grijeh. Stoga vape Bogu, govoreći ‘Gospodine, Gospodine’, gotovo kao da se žale, ne poznajući prave molitve štovanja.
Vjeruju da će im savjest biti olakšana ukoliko se isplaču u molitvi, ali to je nemoguće jer grijeh im ostaje u srcu. Mole se u planinama, tjeskobno vape, kao da je Bog daleko. Kada ne posjedujemo potpunu vjeru, prečesto govorimo ‘Gospodine, Gospodine’.
U nekim crkvama u kojima zajednica nije nanovo rođena mole se s toliko žara da se propovjedaonica raspada.
Međutim, iz Biblije možemo vidjeti da neće svi oni koji govore ‘Gospodine, Gospodine’ ući u nebesko kraljevstvo. Vjeru koja ih vodi ka činjenju Božjeg djela imaju samo oni koji vjeruju u evanđelje vode i Duha.
Biblija nam govori da su oni koji zazivaju njegovo ime sa grijehom u srcu zlotvori. Jeste li ikad bili na molitvenim sastancima u planini? Neke stare đakonice plaču i plaču, zazivajući Božje ime zbog toga što niti su uistinu susreli Isusa, niti su u svoje srce prihvatili Duha Svetog, niti su se nanovo rodili vodom i Duhom. Tako grčevito zazivaju Božje ime zbog toga što žive u neprestanom strahu od odlaska u pakao.
Pretpostavite da nekoga tko je posvetio svoj život služeći crkvi kao misionar ili kao pastor Gospod naposljetku odbaci. Kada bi osobu napustio partner ili bračni drug, to bi bilo dovoljno da joj se slomi srce, ali u slučaju da ju napusti Bog, Kralj kraljeva, Sudac naših duša, kamo onda?
Nadam se da se to nikada neće dogoditi nikome od vas. Molim vas, slušajte i vjerujte u evanđelje vode i Duha. Božja volja za nas je da se nanovo rodimo i živimo u evanđelju vode i Duha. Mi kršćani moramo uistinu vjerovati u evanđelje vode i Duha i crpiti svoju snagu iz biblijske istine. Tek tada možemo biti spašeni od Božjeg suda.