- All e-books and audiobooks on The New Life Mission website are free
- Explore multilingual sermons in global languages
- Two new revised editions in English have been released
- Check out our website translated into 27 languages
Subject 7 : Neispravne Teorije predestinacije i božanskog odabira
[7-1] Zabluda koja se skriva u teoriji predestinacije i Božjeg odabira (Rimljanima 8:28-30)
«Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.»
Da li je Bog odabrao samo neke od nas?
Ne. U Isusu Kristu nas je odabrao sve.
Ne. U Isusu Kristu nas je odabrao sve.
Teološka teorija predestinacije i Božjeg odabira, jedna od osnovnih teologija koje oblikuju kršćansku doktrinu, navela je mnoge koji žele vjerovati u Isusa na krivo razumijevanje Božje riječi. Ta krivo usmjerena teorija uzrokovala je veliku zbrku.
Lažne teologije tvrde kako predestinacija znači da je Bog odabrao ljude koje voli, a osudio one koji mu se ne sviđaju. To znači da su oni odabrani nanovo rođeni od vode i Duha i prihvaćeni u nebo, dok je drugima, koji nisu odabrani, predodređen pakleni oganj.
Ako Bog odabire samo neke među nama, ne možemo nego živjeti u agoniji pitajući se, «Jesam li odabran za spasenje?» Ako mi nismo među odabranicima, bilo bi nam beskorisno vjerovati u Isusa. Zbog ove su se teorije mnogi ljudi počeli više brinuti o tome da li ih je Bog odabrao nego o svojoj vlastitoj vjeri.
Ako mi vjerujemo u to, kako se možemo osloboditi sumnji i vjerovati samo u Boga? Kako možemo potvrditi da je Bog odabrao baš nas? U tom bi slučaju on bio Bog samo onih koje je odabrao, a kaže; «Možda je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana» (Rimljanima 3:29).
Zbog toga što mnogi ljudi krivo razumijevaju značenje predestinacije i Božjeg odabira, strahuju da će biti uništeni unatoč svojoj vjeri u Isusa.
U Efežanima 1:3-5 piše; «Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista – on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu. On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu»
Iz tog bismo razloga trebali razmisliti o konceptu teološke predestinacije i Božjeg odabira. Prvo bismo trebali razumjeti što Biblija kazuje o predestinaciji i Božjem odabiru te osnažiti svoje vjerovanje u spasenje po vodi i Duhu.
Što nam poslanica Rimljanima kazuje? Neki teolozi su razvili neutemeljenu teoriju «bezuvjetnog odabira». Pa zar je teologija Bog? Sama teologija nije Bog.
Čak i prije stvaranja svijeta, Bog je po Isusu Kristu odabrao čitavo čovječanstvo i odlučio spasiti sve nas tako da nas učini svojim pravednicima. Isus nas bezuvjetno voli. Nemojte ga učiniti diskriminirajućim Bogom. Nevjernici vjeruju u svoje vlastite misli, dočim vjernici svoju vjeru temelje na pisanoj Božjoj riječi.
Božji odabir u Starom zavjetu
Da li je teorija o bezuvjetnom odabiru istinita?
Ne. Naš Gospod nije tako uskogrudan Bog. Bog je u Isusu odabrao sve grešnike, a ne samo odabranu nekolicinu.
Ne. Naš Gospod nije tako uskogrudan Bog. Bog je u Isusu odabrao sve grešnike, a ne samo odabranu nekolicinu.
U Postanku 25:21-26 čitamo o dva Izakova sina, Ezavu i Jakovu. Bog je odabrao Jakova dok su oba Izakova sina još bili u majčinoj utrobi.
Oni koji ne razumiju Božju riječ ovo uzimaju kao temelj teorije bezuvjetnog odabira. To je kao da u kršćanstvo ubacujemo boga sudbine.
Ukoliko vjerujemo da nas Bog odabire temeljem «bezuvjetnog odabira», a ne po Isusu Kristu, to je isto kao da štujemo boga sudbine i idole. Bog nije bog sudbine. Kada bismo vjerovali u boga sudbine, zanijekali bismo Božji plan za nas i pali bismo u Sotoninu zamku.
Ako ljudi nisu poslušni Božjoj volji, tada nisu ništa više nego zvijeri predodređene za propast. Pošto mi vjernici nismo zvijeri, trebali bismo postati pravi vjernici koji čitaju i vjeruju u istinu zapisanu u Bibliji. Ne stavljamo li istinu zapisanu u Bibliji na prvo mjesto, predajemo se Sotoni.
Kako bismo imali pravu vjeru, na prvo mjesto moramo staviti pisanu biblijsku istinu i slijediti vjeru onih koji su nanovo rođenih u Kristu.
Kalvinisti inzistiraju na ograničenom otkupljenju. Ono uključuje pretpostavku da se Božja ljubav i njegovo otkupljenje ne odnose na isto. Može li to biti istina?
Biblija nam kazuje, «koji hoće [Bog] da se svi ljudi spase» (I Timoteju 2:4). Kad bi se blagoslov otkupljenja primjenjivao samo na neke, mnogi bi vjernici odustali od vjere u Isusa. Naposljetku, tko bi želio vjerovati u tako uskogrudnog Boga?
Moramo biti sigurni da naš Bog nije uskogrudan. On je Bog istine, ljubavi i pravde. Moramo vjerovati u Isusa i evanđelje novog rođenja vodom i Duhom i na taj način biti spašeni od svih naših grijeha. Isus je spasitelj svih onih koji su nanovo rođeni od vode i Duha.
Prema kalvinizmu, Bog bi od desetorice ljudi neke spasio, dok bi drugi bili prepušteni paklenom ognju. To nije istina.
Nema smisla reći da Bog neke voli, a druge odbacuje. Zamislite da je Bog danas ovdje sa nama. Kad bi odlučio odabrati one koji mu sjede zdesna, a sve one koji mu sjede slijeve poslati u pakao, bismo li ga prihvatili za Boga?
Ne bi li oni koji su odbačeni u znak protesta podigli svoje glasove? Sva bi stvorenja zavapila; «Kako Bog može biti tako nepravedan?» Bezuvjetni odabir je neistina zbog toga što je Bog u Isusu Kristu odabrao čitavo čovječanstvo.
Stoga je odabran svatko koga Bog u Kristovo ime zazove. Koga Bog poziva sebi? Poziva grešnike, a ne pravednike. Bog ne poziva one koji se smatraju pravednima.
Božji blagoslov otkupljenja jest za grešnike i one koji su osuđeni na pakao. Odabir znači da Bog poziva grešnike kako bi ih učinio svojim pravednim sinovima.
Bog je pravedan
Voli li Bog samo odabranu nekolicinu?
Ne, Bog nije tako uskogrudan. Bog je pravedan.
Ne, Bog nije tako uskogrudan. Bog je pravedan.
Bog je pravedan. On nije Bog koji bezuvjetno voli samo izabrane. U Kristovo je ime pozvao grešnike. Kako bismo mogli spoznati Božju ljubav i spasenje bez spasenja po otkupljenju Isusa Krista i njegovog oprosta grijeha? Ne činite ga nepravednim Bogom.
Pokušajte otkriti što nedostaje u odlomku poslanice Efežanima 1:3-5. «Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista – on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu. On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu» Riječi koje nedostaju jesu «u Isusu Kristu».
Kalvinistički bezuvjetni odabir ne slaže se sa biblijskim riječima. U Bibliji piše; «On nas u njemu [Isusu Kristu] sebi izabra prije stvaranja svijeta».
Bog je odabrao čitavo čovječanstvo u Kristu kako bismo se nanovo rodili od vode i Duha. Oni koji ne mogu nego biti rođeni kao grešnici, mogu biti otkupljeni od grijeha i postati njegovom djecom. Uključio je čitavo čovječanstvo na popis onih koje treba spasiti i koje si je odabrao u Isusu Kristu.
Zbog toga što mnogi teolozi koji inzistiraju na bezuvjetnom odabiru kažu da su samo neki odabrani, mnogi se ljudi nalaze u klopci kaotičnog vjerovanja u potpuno iracionalne doktrine. Ti lažni teolozi kažu da Bog odabire neke a ostale odbacuje putem bezuvjetnog odabira, a prava je istina njegove riječi ta da je Bog u Isusu odabrao sve grešnike. Mnogi ljudi zbog svojeg praznovjerja postaju žrtvama lažne nauke.
Shvatite da je Bog odlučio spasiti čitavo čovječanstvo u Isusu i da se otpust grijeha odnosi na sve koji vjeruju u Isusa. Na taj način možemo biti spašeni od svih naših grijeha, postati Božjom djecom, pravednicima, zadobiti vječni život i pouzdanje u Božju pravednost.
Božji odabir u priči o Jakovu i Ezavu
Koga je Bog odabrao? Samo predodređene?
Ne. Bog je u Kristu odabrao čitavo čovječanstvo. Stoga je odabran svatko tko vjeruje u Krista i tko je njegovim krštenjem lišen grijeha.
Ne. Bog je u Kristu odabrao čitavo čovječanstvo. Stoga je odabran svatko tko vjeruje u Krista i tko je njegovim krštenjem lišen grijeha.
U Postanku 25:19-28 Ezav i Jakov se bore u utrobi svoje majke Rebeke. Bog je u knjizi Postanka 25:23 rekao; «Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijelit. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu.»
Grešnici su ove riječi preokrenuli u teoriju teološke predestinacije i Božjeg odabira, zbog čega su mnogi koji vjeruju u Isusa ostali zbunjeni i ne znaju da li su odabrani ili ne! Ukoliko se smatraju izabranima, misle da su spašeni i izgube interes za novo rođenje vodom i Duhom.
Koncept bezuvjetnog odabira mnoge je ljude koji su vjerovali u Isusa okrenuo od otkupljenja i osudio ih na pakao. Nadalje, prikazao je Boga nepravednim.
Zbog toga što toliki teolozi naučavaju lažnu nauku proisteklu iz njihovih vlastitih misli, mnogi koji vjeruju u Isusa postali su nesigurnima i pitaju se jesu li odabrani, te da li im je otkupljenje predodređeno.
Koga je Bog između Jakova i Ezava odabrao? U Isusu Kristu, odabrao je Jakova. U poslanici Rimljanima 9:10-11 piše da je Bog pozvao Jakova umjesto njegovog brata dok još nisu bili rođeni, i to iako ih je začeo isti čovjek, i iako još nisu napravili ništa dobro niti loše.
Bog nije odabrao Jakova zbog njegovih djela, već zbog svojeg odabira. U Bibliji piše i da je Isus došao kako bi pozvao grešnike, a ne samo one koji su živjeli uzornim životom.
Svi su ljudi, kao Adamovi potomci, rođeni kao grešnici. David je rekao da je bio grešnik od vremena kad je bio u majčinoj utrobi, te da je rođen kao grešnik. «Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.» (Psalam 51:7)
Svi su ljudi rođeni kao grešnici zbog grijeha svojih predaka. Stoga svatko tko se rodi na ovome svijetu nesvjesno postaje grešnik, ponaša se kao grešnik, te donosi plodove grijeha.
Dijete koje još nije počinilo niti jedan grijeh već je grešnik zbog toga što je rođeno sa sjemenom grijeha. U njegovom srcu prebivaju zle misli, preljub, blud i ubojstvo. Rođen je sa grijesima svojih predaka. Svi su ljudi grešnici i prije svojega rođenja.
Razlog iz kojega nas je Bog učinio slabima sljedeći je; čovječanstvo je Božje stvorenje, a Gospod nas je naumio učiniti svojom djecom spasivši nas od grijeha. Zbog toga je dozvolio Adamu da sagriješi.
Kada smo mi, posljedično tome, postali grešnici, Bog je na svijet poslao Isusa, dozvolivši da njegov jedinorođeni Sin svojim krštenjem uzme sve grijehe čovječanstva.
Božja je nakana bila otkupiti čovječanstvo putem Isusovog krštenja i njegove krvi prolivene na križu te podariti im moć da vjerom u Isusa postanu njegovom djecom. Dozvolio je Adamu da sagriješi obećavši da će u Kristu oprati sav grijeh.
Grešnici koji vjeruju u lažnu nauku kažu; «Pogledajte Jakova i Ezava. Bezuvjetno je odabrao jednoga a odbacio drugoga.» Bog nas nije odabrao bezuvjetno, već nas je odabrao u Isusu Kristu. Jednostavno moramo obratiti pažnju na riječi zapisane u Bibliji. U Rimljanima 9:10-12 piše; «Ali se to ne očituje samo tu već i u slučaju Rebeke, koja je imala djecu samo s jednim mužem, s našim ocem Izakom. Dok (blizanci) još ne bijahu ni rođeni niti učinili kakvo dobro ili zlo, njoj bi rečeno – da ostane Božja odluka koja je učinjena po slobodnom izboru, koja ne ovisi o djelu, već o onom koji poziva –: ‘Stariji će služiti mlađemu’»
Bog je u Isusu odabrao Jakova. Jakov je bio model grešnika koji su nedostojni i lišeni svoje vlastite pravednosti. U poslanici Efežanima 1:4 piše da nas je Bog odabrao u njemu.
Koga je Bog pozvao? Pozvao je Jakova zato što je on bio svjestan svoje grešnosti pred Bogom i zato što se oslanjao na njega. Pozvao je Jakova u ime vlastitog Sina Isusa i otkupio ga je evanđeljem vode i krvi čime ga je učinio svojim djetetom. Tako je Bog pozvao Jakova i blagoslovio ga otkupljenjem.
On poziva grešnike kako bi ih po otkupljenju u Isusu učinio pravednima. To je Božji naum.
Lažni nauk bezuvjetnog odabira
Zašto je Bog ljubio Jakova?
Zato što je Jakov bio svjestan svoje nepravednosti.
Zato što je Jakov bio svjestan svoje nepravednosti.
Nedavno sam pročitao knjigu koja se temelji na priči o bezuvjetnom odabiru. Mladić je usnuo san. U snu mu se prikazala starica i rekla mu da dođe na određeno mjesto, što je ovaj i poslušao. Starica mu je zatim rekla da ga je Bog odabrao.
Upitao je staricu kako ga je Bog mogao odabrati kada on niti ne vjeruje u njega. Ona mu je odvratila da ga je Bog bezuvjetno odabrao unatoč njegovoj nevjeri.
To je neistina. Kako bi Bog mogao proizvoljno neke ljude osuditi na pakao, a druge odabrati za spasenje? Bog je u Isusu odabrao sve.
Teorija teološkog odabira koja isključuje Isusa je lažna. Neistinita je. Ipak, mnogi teolozi inzistiraju da je Bog odabrao tek neke od nas. To je neistina. Bog u Isusu želi spasiti sve. Neće biti spašeni samo oni koji ne vjeruju u otkupljenje po vodi i Duhu u Isusu.
Bog je putem svojeg Sina, Isusa, za spasenje predodredio čitavo čovječanstvo, te nas naumio učiniti svojom djecom čak i prije negoli je stvorio svijet. Naumio je spasiti čovječanstvo od svih grijeha svijeta otkupljenjem Isusa Krista. To je istina zapisana u Bibliji.
Pravednici koji su nanovo rođeni u Kristu, odabrani su. Ipak, teolozi inzistiraju da Bog odabire samo neke među nama. Kažu da su, npr., budistički monasi među onima koje Bog nije odabrao. Međutim, Bog je u Isusu odabrao i njih.
Da je Bog bezuvjetno odabrao neke bez Isusa, ne bismo trebali propovijedati evanđelje. Da je Bog naumio odabrati neke bez Isusa, grešnici ne bi trebali vjerovati u Isusa. Kako bi se onda mogle ispuniti njegove riječi ljubavi, istine i izbavljenja?
Da li bi tada postojao ijedan razlog da Božji sluge u ovome svijetu propovijedaju evanđelje? Ima li smisla to da je Bog već, bez Isusa, bezuvjetno odabrao i otkupio proklete?
Razlog iz kojega je Bog u Isusu odabrao Jakova, razlog iz kojega je ljubio Jakova a mrzio Ezava leži u tome što je on već prije negoli ih je stvorio znao da će Jakov vjerovati u Isusa, a Ezav neće.
Na ovome svijetu postoje mnogi grešnici koji vjeruju u Isusa. Neki su od njih poput Ezava, a drugi poput Jakova.
Zašto je Bog volio Jakova? Jakov je bio nepravedan i svjestan svoje nedostatnosti. Stoga je priznao da je grešnik pred Bogom i molio ga je za milost. Zato je Bog spasio Jakova.
Ezav se, pak, više oslanjao na sebe nego na Gospoda i nije žeđao za Božjom milošću. Zato je Bog rekao da voli Jakova a mrzi Ezava. To je riječ istine.
Bog nas je sve predodredio za spasenje u Isusu. Sve što grešnici moraju učiniti jest vjerovati u Isusa. Tada će im se Božja istina i pravda usaditi u srca. Mi grešnici ne možemo učiniti ništa drugo nego svesrdno vjerovati u to da smo spašeni po Isusu. Sve što moramo učiniti jest vjerovati u Isusovo otkupljenje.
Lažna teorija postupnog posvećenja
Da li je istina da grešnik može postupno postati pravednikom?
Ne. To je nemoguće. Bog je otkupljenjem svojeg krštenja i svojom smrću na križu grešnike jednom zauvijek učinio pravednima i bez mane.
Ne. To je nemoguće. Bog je otkupljenjem svojeg krštenja i svojom smrću na križu grešnike jednom zauvijek učinio pravednima i bez mane.
Sotona zavodi grešnike teorijom postupnog posvećenja kako ne bi mogli biti spašeni od svojih grijeha. Postupno posvećenje znači da grešnici postupno postaju svetima nakon što povjeruju u Isusa.
Teorija ide nekako ovako; grešnici ne mogu jednom zauvijek postati pravednima, već su, nakon što povjeruju u Isusa, spašeni samo od iskonskog grijeha. Ljudi bi svakodnevne grijehe trebali okajavati molitvama pokajanja te se postupno posvećivati.
Osnovni problem ove teorije je postupno posvećenje. Postavka da netko može vjerovati u Isusa i postupno postati svetijim kršćaninom zvuči odlično. Ta teorija je tijekom godina zavela mnoge kršćane, uljuljkala ih je u sigurnost. Iz tog razloga u kršćanstvu postoje toliki kršćani koji su ‘svetiji od ostalih’.
Smatraju da će jednog dana jednostavno biti izmijenjeni i da više neće griješiti. Ipak, svoje živote žive kao grešnici i pred Bogom će, nakon smrti, biti osuđeni kao grešnici.
Pročitajte istinu iz Biblije. U Rimljanima 8:30 piše; «A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.»
U 29. retku piše; «jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom.» Na prvi pogled izgleda kao da postoje koraci koji vode do statusa pravednika. Međutim, Riječ nam kazuje da nam je pravednost podarena jednom zauvijek.
«Koje je pozvao, one je i opravdao». Isus je pozvao grešnike i opravdao ih svojim krštenjem na Jordanu i smrću na križu.
Iz tog razloga onaj koji vjeruje u Isusovo otkupljenje postaje proslavljeno Božje dijete. Bog svojom milošću otkupljuje grešnike i u to ime ih proslavlja.
To je ono što nam Bog kazuje. Međutim, neki kršćani nas upućuju na poslanicu Rimljanima 8:30. «Postoje koraci ka posvećenju. Ne znači li to da se postupno mijenjamo?» Na taj način zavode ljude. Kazuju im da će grešnik vremenom postati pravedan.
Međutim, Biblija nam se ne obraća u futuru, već nam u perfektu priopćava da smo jednom zauvijek opravdani. Postoji definitivna razlika između futura i perfekta.
Trebali bismo bezrezervno vjerovati u Bibliju. Sukladno onome što je zapisano, možemo jednom zauvijek postati Božjom djecom. To je sasvim različito od teorije postupnog posvećenja.
Teorija postupnog posvećenja nam kazuje da nam je vjerom u Isusa oprošten samo iskonski grijeh. To bi značilo da bismo trebali živjeti religiozno i svakodnevno se kajati za svoje grijehe, tako da bismo jednog dana kad stanemo pred Boga mogli biti pravedni.
Zbog toga što mnogi ljudi vjeruju u tu teoriju, ostaju grešnici čak i nakon što povjeruju u Isusa. Zato je teorija postupnog posvećenja neistinita.
Biblija nam jasno kazuje da pravednom Božjom djecom postajemo po vjeri. Baš kao što dječica dolaze na svijet, i Božja djeca postanu posvećena čim shvate i povjeruju u Isusovo otkupljenje. Zavodljiva teorija postupnog posvećenja iznikla je iz laži.
Potpuno izbavljenje od svih laži
Što moramo učiniti kako bismo bili u potpunosti posvećeni?
Moramo vjerovati u otkupljenje vodom i Duhom Svetim.
Moramo vjerovati u otkupljenje vodom i Duhom Svetim.
U poslanici Rimljanima 8:1-2 piše; «Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Isusu Kristu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti.» To nam govori da je Bog sve grešnike učinio pravednima i da je sve koji su došli ka Isusu izbavio od zakona grijeha i smrti.
U poslanici Hebrejima 9:12 možemo pročitati u vezi potpunog otkupljenja; «ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup.» To znači da smo mi koji vjerujemo u Isusa otkupljeni i da nam je osiguran pristup u nebo.
Čuli smo i povjerovali u evanđelje otkupljenja vodom i Duhom u Kristu Isusu i oprošteni su nam svi naši grijesi. Međutim, grešnici koji vjeruju da im je oprošten samo iskonski grijeh ne mogu biti uistinu spašeni. Oni smatraju da se moraju svakodnevno kajati kako bi im bili oprošteni grijesi koje su počinili nakon što su povjerovali u Isusa.
Njihova krivo usmjerena vjera vodi ih u pakao. Zbog svojih krivih uvjerenja svakodnevno se kaju kako bi se oslobodili svih svojih nedostataka. To nije prava vjera koja nas spašava od pakla.
Da su povjerovali u Isusa koji bi ih jednom zauvijek otkupio, postali bi pravednicima i Božjom djecom. Pravo otkupljenje vjernike čini pravednima i jednom ih zauvijek preobličuje u Božju djecu.
Iako su vjernici izbavljeni od sveg grijeha svijeta, njihovo tijelo ne mijenja se do dana njihove smrti. Međutim, srca su im natopljena Božjom pravednošću. Nikada ne smijemo krivo shvatiti tu činjenicu.
Biblija nam kazuje da smo posvećeni i da postajemo pravednima kada povjerujemo u evanđelje.
Pročitajmo pravo evanđelje iz poslanice Hebrejima 10:9-14; «zatim izjavljuje: ‘Evo dolazim da činim volju tvoju.’ Tako ukida prvo da uspostavi drugo. Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek. Svaki drugi svećenik svaki dan pristupa da izvrši službu Božju i da iznova prinosi iste žrtve, takve koje nigda ne mogu uzeti grijehe. On, naprotiv, pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek ‘sjede Bogu s desne strane’, gdje ubuduće čeka ‘dok njegovi neprijatelji ne budu postavljeni podnožjem njegovim nogama’. On je uistinu jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje.»
«Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.» Zamijetite da je ovo napisano u prezentu, a ne u futuru.
Kako bismo bili u potpunosti posvećeni, moramo vjerovati u otkupljenje vodom i Duhom Svetim koje nam je podario Isus.
Isus nam je jednom zauvijek podario vječno otkupljenje
Zašto je čovjeku dano da se uvijek raduje? (I Solunjanima 5:16)
Zato što je Bog uzeo sve njegove grijehe, čovjek ne može nego pokoriti mu se i biti zahvalan za njegovu milost.
Zato što je Bog uzeo sve njegove grijehe, čovjek ne može nego pokoriti mu se i biti zahvalan za njegovu milost.
Ako vjerujemo u Isusovo vječno otkupljenje, istovremeno postajemo pravednima. U Bibliji piše; «Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte» (I Solunjanima 5:16-18).
Radujte se uvijek. Kako se možemo radovati čitavo vrijeme? Oni koji jednom zauvijek primaju vječno otkupljenje mogu se beskrajno radovati. Zbog toga što su slobodni od grijeha, sigurni su u spoznaji da je Isus na Jordanu uzeo sve njihove grijehe. Pokoravaju mu se i zahvaljuju mu na njegovoj milosti, te su stoga neprestano radosni.
«Blago onima kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi!» (Rimljanima 4:7). To ne znači da su nam grijesi pokriveni unatoč tome što nam još uvijek prebivaju u srcu. Srce nam je očišćeno. Isus je u potpunosti oprao sve naše grijehe i jednom zauvijek nas spasio.
U Novom zavjetu se govori o vječnom otkupljenju. Kada je bio kršten, Isus je rekao, «Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.» (Matej 3:15)
Baš kao što su u starozavjetnom vremenu koze ili ovce poništavale ljudske grijehe putem polaganja ruku, Isus je uzeo sve grijehe svijeta i pročistio čovječanstvo na najprikladniji mogući način.
«Tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom», rekao je Isus. Isus je kršten na najprikladniji način i spasio nas time što je na sebe uzeo sve grijehe čovječanstva.
U Mateju 3:15 je zapisano da je Isus uzeo sve grijehe svijeta. Božja je pravda time izvršena. Ne bismo se trebali truditi razumjeti to vječno otkupljenje. Trebali bismo ga prihvatiti kao njegovu Riječ otkupljenja. «Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!» (Psalam 32:1)
Isus je oprao sve grijehe srca i tijela kada ga je Ivan Krstitelj krstio na Jordanu. Osuđen je za grijehe koje mi činimo u ovom iskvarenom, izopačenom svijetu. Nakon što je uzeo sve naše grijehe, umro je na križu.
Svatko tko vjeruje u to otkupljenje od grijeha može jednom zauvijek postati pravedan i bez mane. Zbog toga što Isus živi vječno, svatko tko vjeruje u njegovo otkupljenje ostaje pravedan.
Sada možemo sa pouzdanjem stati pred Boga i reći mu; «Kako si, Gospode? Vjerujem u tvojega jedinorođenog Sina, Isusa Krista, te sam i ja tvoj sin. Hvala ti, Oče. Hvala ti što si me prihvatio kao svoje dijete. To nisam zaslužio svojim djelima, već samo svojom vjerom u novo rođenje vodom i Duhom po Isusu. Spasio si me od sveg grijeha ovoga svijeta. Vjerujem u to što si rekao, «jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom» (Matej 3:15). Po Isusovom krštenju i njegovom križu, postao sam tvojim djetetom. Za to sam ti zahvalan.»
Jesi li prenio sve svoje grijehe na Isusa? Da li je on uzeo sve tvoje grijehe? Biblija nam govori da zahvaljujući Isusovom krštenju i njegovoj smrti na križu grešnici mogu postati posvećenima jednostavnom vjerom u iste.
Odnos između Isusovog krštenja i otkupljenja
Koji je odnos između Isusovog krštenja i otkupljenja?
Isusovo je krštenje prototip otkupljenja koje je prorokovano polaganjem ruku u Starom zavjetu.
Isusovo je krštenje prototip otkupljenja koje je prorokovano polaganjem ruku u Starom zavjetu.
Zamislite čovjeka koji živi kao grešnik iako vjeruje u Isusa i moli se u crkvi; «Dragi Bože, molim te oprosti mi grijehe koje sam počinio u prošlom tjednu. Oprosti mi za grijehe od protekla tri dana. Gospode, oprosti mi za današnje grijehe. Vjerujem u Isusa.»
Pretpostavimo da su ovom čovjeku nakon njegove molitve grijesi oprošteni. Međutim, nakon toga on se vraća svojoj grešnoj svakodnevici. Tada opet postaje grešnik.
Isus je postao Božji Jaganjac koji je svojim krštenjem uzeo grijehe svih grešnika te ih otkupio svojim raspećem na križu. Grešnici bi, da bi bili otkupljeni, trebali vjerovati u sljedeće stvari;
Isus je uzeo sav grijeh nakon što ga je krstio Ivan Krstitelj, čime je ispunio Božju pravednost. Svi su grijesi svijeta bili oprani. Izbavljen je svatko tko vjeruje u tu istinu. Kao što je zapisano u evanđelju po Mateju 3:13-17, «jer tako» je Ivan Krstitelj krstio Isusa čime je postao spasitelj svih vjernika.
Evanđelje istine nam govori da je Isus jednom zauvijek uzeo grijehe svijeta. Ipak, lažna teologija govori nam da smo otkupljeni svaki dan. U što bismo trebali vjerovati? Jesmo li otkupljeni jednom zauvijek, ili bivamo otkupljeni svakodnevno?
Očigledno je da nas je Isus otkupio jednom zauvijek. Prava vjera je vjera u otkupljenje vodom i Duhom, koje se dogodilo jednom zauvijek. Oni koji vjeruju da svakodnevno moramo biti otkupljeni, nikada neće biti izbavljeni.
Takvi bi morali znati da istinsko iskupljenje dolazi od vjere u to da nas je Isus jednom zauvijek izbavio svojim krštenjem i smrću na križu. Mi moramo samo dati hvalu Bogu i vjerovati u to istinito evanđelje.
Međutim, oni koji su u svojoj vjeri zavedeni kažu da smo izbavljeni samo od iskonskog grijeha, da bismo od svojih svakodnevnih grijeha trebali bivati izbavljeni svakodnevno, te da pravednima možemo postati «postupno». To je pogrešno.
Isusovo krštenje i njegova smrt na križu omogućili su oproštenje grijeha jednom zauvijek. To je istina. Naši su grijesi posredstvom Ivana Krstitelja morali biti preneseni na Isusa i Isus je morao umrijeti na križu kako bismo mi bili spašeni.
Govoriti «oprosti mi» nakon što zgriješimo ne uklapa se u Božju pravednost. Božji zakon nam kaže da je plaća za grijeh smrt. Trebali bismo znati da je Bog pravedan i svet.
Oni koji se, nakon što zgriješe, mole Bogu «Žao mi je; molim te, oprosti mi», ne poznaju Božju pravednost. Mole se za oproštenje, ali samo zato da bi umirili vlastitu savjest. Da li je u redu da osoba svakodnevno griješi i potom umiruje vlastitu savjest neprestano se kajući za svoje prijestupe? Jedini put ka izbavljenju jest vjera u Isusovo krštenje i njegovu krv na križu. To bismo trebali vjerovati u svojim srcima. Jedino tako možemo izbjeći Božju osudu.
Razmislimo još malo o izbavljenju od grijeha. U Hebrejima 9:22 piše; «I po Zakonu se – gotovo bih rekao – sve čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.»
Prema Božjem zakonu, grijesi bi se trebali prati krvlju, i bez prolivanja krvi nema oproštenja. To je pravedni Božji zakon. Bez plaćanja plaće za grijeh ne može doći do oproštenja.
Božji zakon je pravedan. Ivan Krstitelj je krstio Isusa koji je iskrvario na križu kako bi izbavio nas, grešnike. Svojim je krštenjem uzeo sve naše prijestupe i iskrvario na križu kako bi platio za sve naše grijehe. Platio je plaću za grijeh umjesto nas.
Da li nam je otkupljenje podareno jednom zauvijek, ili nam se daje svakodnevno?
Jednom zauvijek. Isus je svojim krštenjem uzeo grijehe svih grešnika.
Jednom zauvijek. Isus je svojim krštenjem uzeo grijehe svih grešnika.
U Mateju 3:15, gdje je Isus kršten na najprikladniji mogući način, svojim je krštenjem oprao sav grijeh i umro na križu kako bi nas izbavio od svih grijeha svijeta.
Kad bismo svakodnevno tražili oproštenje, to bi bilo isto kao da ga tražimo da opet uzme naše grijehe i umre. Trebali bismo u potpunosti razumjeti pravedni Božji zakon. Isus ne mora uvijek iznova umirati kako bi nas izbavio od naših grijeha.
Bog smatra velikom drskošću ukoliko netko tko vjeruje u Isusa uvijek iznova traži oproštenje za svakodnevne grijehe. «Te drske budale! Traže od mog Sina, Isusa, da se po drugi put krsti i da opet umre na križu! Vjeruju u Isusovo otkupljenje, a još uvijek se nazivaju grešnicima! Sudit ću im svojim pravednim zakonom i sve ću ih poslati u ognjenu paklenu jamu! Jeste li vi spremni dvaput ubiti vlastitog sina? Tražite od mene da zbog vaših grijeha opet ubijem vlastitog Sina. Već sam ga ubio kako bih vas jednom zauvijek spasio od svih grijeha svijeta. Stoga ne izazivajte moju srdžbu tražeći od mene da vam uvijek nanovo praštam grijehe, već jednostavno vjerujte u evanđelje otkupljenja vodom i Duhom.»
Isus kaže onima koji ostaju grešnici da bi trebali ići u crkvu u kojoj se propovijeda pravo evanđelje, te da bi trebali napustiti lažnu vjeru i prihvatiti otkupljenje pobijedivši neistinu vjerom.
Sada je vrijeme da se spasite vjerom svojeg srca. Vjerujete li?
Posljedica vjere u djela umjesto u istinu
Zašto većina kršćana ne može živjeti u postojanoj vjeri?
Zato jer se oslanjaju na vlastita djela.
Zato jer se oslanjaju na vlastita djela.
Čak i grešnici koji vjeruju u Isusa, a nisu izbavljeni, mogu sjajiti oko 3-5 godina. Na početku su entuzijasti, ali vremenom njihova vjera kopni. Ukoliko vaša vjera u Isusa počiva na vašim vlastitim djelima, i vaš će entuzijazam uskoro izblijedjeti.
Slijepci ne mogu vidjeti. Iz tog se razloga oslanjaju na ostala osjetila i na taj način prikupljaju znanje. Kada osjete da im se nakupljaju suze, to krivo protumače kao znak oproštenja. Pravo oproštenje nije osjećaj.
Duhovni slijepci nastoje vratiti svoju prvu ljubav uzaludnim posjetima skupovima probuđenja, ali ne mogu vratiti taj osjećaj. Slično tome, nemoguće je postići oprost grijeha. Da su otpočetka vjerovali na pravi način, Božji oprost i njegova milost vremenom bi u njihovim životima sjajili sve jače.
Međutim, lažni oprost sjaji samo na početku a zatim gubi svoj sjaj. Sjaj entuzijazma uskoro nestaje zbog toga što duhovni slijepci otpočetka nisu željeli čuti pravo evanđelje.
Licemjerni pismoznanci i farizeji pod pazuhom nose svoje Biblije, napamet uče Očenaš i Apostolsko vjerovanje, čitavo se vrijeme mole. U crkvi dobivaju promaknuća i emocionalno su nabijeni, ali tada im se stanu gomilati grijesi sve dok ih Bog napokon ne prekriži. Izvana su okrečeni u bjelinu religioznog žara, ali im iznutra umovi trunu u grijehu. To je posljedica vjere u djela utemeljena u religiji umjesto u istini.
Pravednima postajemo po vjeri
Da li je otkupljenje sveg grijeha ovoga svijeta već ostvareno?
Da. Ostvareno je po Isusovom krštenju i njegovoj smrti na križu.
Da. Ostvareno je po Isusovom krštenju i njegovoj smrti na križu.
Pročitajmo poslanicu Hebrejima 10:16-18. «‘Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onog vremena’, veli Gospodin: ‘Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu, a grijeha se njihovih i bezakonja njihovih nipošto neću više sjećati.’ A gdje je to oprošteno, ondje nema više prinosa za grijeh.»
Sada kada smo otkupljeni vodom Isusovog krštenja i njegovom krvlju prolivenom na križu, više ne moramo okajavati svoje grijehe. Kada to prvi put čujete, može vam zazvučati čudno, ali to je u skladu sa riječima iz Biblije. Da li su to riječi čovjeka? Biblija je mjerilo za sve.
«Poslije onog vremena, stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu.» Kako se osjećate nakon što ste otkupljeni? Sada, kad vam je srce slobodno od grijeha, osjećate osvježenje. Postali ste pravednikom i možete živjeti na svjetlu.
Gospod u poslanici Hebrejima 10:17 kaže; «grijeha se njihovih i bezakonja njihovih nipošto neću više sjećati.» Kaže nam da se neće sjećati grijeha i bezakonja onih koji su otkupljeni. Zašto? Zato što je Isus kršten na najprikladniji način, «jer tako». Nakon što je uzeo sav grijeh, Isus je osuđen namjesto onih koji vjeruju u njega.
Sada kad je platio za sve naše grijehe, mi ih se možemo sjećati, ali ne moramo osjećati krivnju radi njih. Više ne moramo umrijeti radi svojih grijeha zato što je Isus oprao sav grijeh i za nas iskrvario na križu.
U Hebrejima 10:18 piše; «A gdje je to oprošteno, ondje nema više prinosa za grijeh.» To znači da je obrisao sve grijehe svijeta. To znači i da oni koji su u Isusu nanovo rođeni više ne moraju prinositi žrtve za grijeh.
«O Bože, molim te, oprosti mi. Stoga što još uvijek nisam otkupljen, još uvijek živim u bijedi iako vjerujem u Isusa. Kršćanin sam, ali mi čitavim umom rovari grijeh.» Ne moramo moliti takve molitve.
Grešnici griješe i nesvjesni toga. Oni ne znaju što je grijeh zbog toga što ne poznaju Božji zakon istine. Tek su zbog vlastite savjesti svjesni da ne bi trebali griješiti, ali ne znaju što to znači griješiti pred Bogom. Bog nam je dao na znanje da je grijeh ne vjerovati u Isusa.
U Ivanu 16:9 kaže nam što je pred Bogom grijeh. «S obzirom na grijeh, ukoliko ne vjeruju u me.» Pred Bogom je grijeh ne vjerovati u njega. U Ivanu 16:10 piše što je pravednost; «s obzirom na pravednost, ukoliko odlazim k Ocu te me više nećete vidjeti». Drugim riječima, Isus je ovaj svijet već izbavio od sveg grijeha, te nas stoga ne mora ponovno izbaviti drugim krštenjem i smrću na križu.
One koji vjeruju u otkupljenje pozvao je kako bi ih posvetio i učinio pravednima. Otkupljenje je u ovom svijetu ostvareno njegovim krštenjem i smrću na križu. Za izbavljenje grešnika nije potrebno niti jedno drugo otkupljenje.
«Jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.» (Djela 4:12) Isus se spustio u ovaj svijet, gdje ga je krstio Ivan Krstitelj, nakon čega je iskrvario na križu kako bi izbavio sve grešnike. Vjerujte u to srcem i budite spašeni. Isus vas je posvetio vodom i Duhom.
Isus je po vodi i Duhu uklonio sve grijehe iz našega tijela. Spašeni smo po vjeri. Ukoliko vjerujemo u istinu, ukoliko po Isusu Kristu vjerujemo u evanđelje, postajemo pravednima jednom zauvijek. Isusovo krštenje i njegova krv prolivena na križu; to dvoje sačinjava nepobitnu istinu.
Biblijski redci koje grešnici koriste kao svoj štit
Možemo li uistinu biti otkupljeni ispovijedanjem svojih grijeha, ili smo već otkupljeni?
Bog nam je otkup podario jednom zauvijek.
Bog nam je otkup podario jednom zauvijek.
U I Ivanovoj 1:9 piše; «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.»
Bilo bi lijepo kada bismo samo trebali ispovjediti svoje grijehe kako bi nam bili oprošteni. Imajući to na umu, neki su teolozi došli do sjajne zamisli za novi nauk. Inzistiraju na tome da oprošteno može biti svakome tko priznaje svoje grijehe. Nije li to prikladno? Međutim, Isus nikada nije rekao da će nam biti oprošteno svaki put kada se ispovjedimo Bogu.
Hoće li nam uistinu biti oprošteno jednostavnom ispovijedi vlastitih grijeha, ili smo već otkupljeni? U što vjerujete? Ljudi koji zagovaraju taj lažni nauk vjeruju da im je oprošteno svaki put kada priznaju svoje grijehe, ali u biti u njihovih srcima ostaje grijeh zbog toga što ne poznaju prave riječi otkupljenja. Nema smisla da grešnicima koji vjeruju u Isusa biva oprošteno svaki put kada se mole za oprost svakodnevnih grijeha.
Iz tog bismo razloga trebali voditi računa o njegovim riječima otkupljenja i trebali bismo biti sposobni razlikovati između istine i laži, bez obzira na to što nam je rečeno.
Grešnici krivo shvaćaju I Ivanovu 1:9. Pogrešno smatraju da se taj redak odnosi na oproštenje svakodnevnih grijeha. Pročitajmo ga pažljivo. «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.» Mislite li da smo spašeni samo od iskonskog grijeha i da moramo ispovijedati svoje svakodnevne grijehe kako bi on bio vjeran i pravedan i oprostio nam ih? To su krivo usmjerene misli za koje imamo zahvaliti slabostima tijela.
Kada povjerujemo u Isusovo krštenje i njegovu krv, shvaćamo da to nije istina. Sav grijeh je već opran njegovim krštenjem i krvlju prolivenom na križu prije mnogo, mnogo godina.
Vjerovati u skladu sa Duhom Svetim i vjerovati u skladu sa lažnim mislima dvije su sasvim različite stvari. Oni čija je vjera usklađena sa vlastitim mislima osjećaju potrebu da svakodnevno peru svoje grijehe, dočim oni koji vjeruju u otkupljenje vodom i krvlju znaju da su jednom zauvijek izbavljeni krštenjem i krvlju Isusa Krista.
Oni koji smatraju da bi se trebali svakodnevno ispovijedati kako bi bili nanovo otkupljeni u biti griješe jer ne vjeruju u otkupljenje Isusovim krštenjem i krvlju.
Jeste li jednom zauvijek otkupljeni Isusovim krštenjem i njegovom krvlju? Oni koji nisu otkupljeni nastoje zadobiti spasenje svakodnevnim ispovijedanjem svojih grijeha. Time još uvijek ostaje problem svakodnevnih grijeha koje će počiniti u budućnosti.
Možda nastoje unaprijed ispovjediti svoje buduće grijehe. Čineći to pokazuju nedostatak vjere u Isusa. Takvi su ljudi slijepi na evanđelje otkupljenja. Isus nas je jednom zauvijek izbavio od grijeha svojim krštenjem i krvlju, preuzevši osudu na sebe. Izbavljeni smo jednostavno vjerom u njega.
Ukoliko smatrate da morate ispovjediti čak i svoje buduće grijehe kako biste bili spašeni, ne razlikujete se od nevjernika koje nemaju pojma o novom rođenju vodom i Duhom. Grešnici ne mogu biti otkupljeni pomoću ispovijedi.
Stoga, ukoliko iskreno priznate, «grešnik sam koji još nije otkupljen», i ukoliko zatim poslušate i povjerujete u evanđelje Isusovog krštenja i smrti na križu, Bog će vas izbaviti od svih vaših grijeha.
Međutim, ukoliko ne vjerujete u evanđelje otkupljenja i skrivate se iza molitvi pokajanja, kada se Isus vrati na ovaj svijet kao pravedni Sudac, suočit ćete se sa užasnom osudom.
Oni koji ne vjeruju u evanđelje otkupljenja vodom i Duhom, bit će osuđeni. Ukoliko se skrivaju iza svojih ispovijedi, suočit će se sa sudom. Stoga, ne čekajte na Sudnji dan. Povjerujte u blagoslovljeno evanđelje vode i Duha odmah.
Prava ispovijed i prava vjera
Kakva je prava ispovijed grešnika?
Priznanje da u njemu još uvijek prebiva grijeh te da će ići u pakao ukoliko ne povjeruje u pravo evanđelje.
Priznanje da u njemu još uvijek prebiva grijeh te da će ići u pakao ukoliko ne povjeruje u pravo evanđelje.
Bog nas je otkupio jednom zauvijek. Uzmimo primjer iz stvarnog života za ilustraciju onoga što nastojim reći. Pretpostavimo da se špijun iz Sjeverne Koreje spusti u Južnu. Ovdje vidi naše blagostanje, shvati da je prevaren i odluči se predati.
Nakon posjeta najbližoj policijskoj stanici mogao bi reći nešto kao, «Ja sam špijun sa sjevera», ili «Došao sam na jug ubiti tog i tog, raznijeti to i to, ono sam već i digao u zrak, ali sada se predajem. Stoga više nisam špijun.»
Da li je to pravo priznanje? Kada bi se zaista želio izdati, rekao bi samo «Špijun sam». Ta jednostavna izjava podrazumijeva sve: da je loša osoba i da mu treba suditi. Zbog te bi jednostavne izjave, bez obzira na dodijeljenu mu misiju, bio pomilovan.
Isto tako, ako se grešnik pred Bogom ispovijedi, «Grešnik sam i još nisam otkupljen. Zaslužio sam biti bačen u pakao i osuđen. Molim te spasi me.», te povjeruje u Isusa, bit će otkupljen. Isus je bio kršten i prolio je krv za nas, a sve što je nama ostalo jest vjera u to da nas on spašava, i bit ćemo spašeni.
U Otkrivenju 2:17 piše, «dat ću mu i bijel kamen i na kamenu napisano ‘novo ime’ koje nitko ne poznaje osim onoga koji ga prima». U Bibliji piše da će ime Isus poznati samo onaj koji prihvaća pravo evanđelje. Tajnu postajanja pravednikom poznaje samo onaj koji je jednom zauvijek otkupljen.
Oni koji ju ne poznaju ostat će grešnicima unatoč svakodnevnim molitvama pokajanja. Ispovjediti se ne znači svaki dan moliti za oproštenje. Čak i ako je netko bio kršćanin 10 godina, kad bi svakodnevno tražio Božje oproštenje, bio bi grešnik. Još uvijek ne bi bio Božje dijete.
Kako bi bila spašena, osoba mora ispovjediti da je grešnik i vjerovati u Isusovo otkupljenje. To je prava vjera.
I Ivanova 1:9 ne govori nam da se ispovijed sastoji u nabrajanju svojih grijeha
Moramo li, da bismo bili spašeni, svoje grijehe ispovijedati svakodnevno ili samo jednom?
Samo jednom.
Samo jednom.
Mogu li lopov i ubojica ispovjediti svoja djela i biti otkupljeni? Grešnici nisu otkupljeni jednostavnom ispovijedi svojih grijeha. Mogu biti otkupljeni samo blagoslovljenim evanđeljem novog rođenja vodom i Duhom po Isusu Kristu. Neki zavedeni kršćani ispovijedaju se ovako;
«Dragi Bože, danas sam se opet porječkao sa nekim. Sagriješio sam. Prevario sam nekoga. Ukrao sam nešto.»
Kada bi tako nastupili, Bog bi rekao; «Šuti, grešniče! Što onda?»
«Molim te, slušaj me. Bože, rekao si nam da ispovijedamo svoje grijehe. Molim te za milost.»
Bog ne želi čuti takvu molitvu. On želi čuti molitve onih koji vjeruju u otkupljenje vodom i Duhom: onih koji priznaju svoje grijehe i vjeruju u evanđelje istinskog novog rođenja.
Augustin je rekao da se pokajao što je sisao majčinu dojku. Smatrao je da će ga takva ispovijed uvesti u nebesko kraljevstvo. Tome se možemo samo nasmijati. Priznavanje vlastitih grijeha nije dovoljno.
Bog kaže; «Šuti i reci mi samo ako si zgriješio. Ako jesi, prestani govoriti o tome. Dosad si imao pogrešnu vjeru, a sada idi u crkvu u kojoj se naučava istina. Vjeruj u evanđelje otkupljenja na ispravan način i bit ćeš otkupljen. U suprotnom, doći ću i osudit ću te.»
Pokajničke molitve za oproštenje i ostali pokušaji za spasenje putem ispovijedi ukazuju na krivu i neistinitu vjeru.
U I Ivanovoj 1:9 zapisano je da će nas, kada priznamo svoje grijehe, evanđelje vode i Duha izbaviti od sveg grijeha.
«Odlazite od mene»
Što znači biti zlotvor?
To znači vjerovati u Isusa sa grijehom u srcu.
To znači vjerovati u Isusa sa grijehom u srcu.
Kršćani grešnici imaju krivu vjeru, zlotvori su pred Isusom. «Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’» (Matej 7:22-23)
Zamislite da neka osoba koja vjeruje u neistinu umre, stane pred Boga i kaže mu; «Kako si, Gospode? Kada sam tamo dolje razmišljao o tebi, bio si tako lijep, a ovdje gore si još ljepši. Hvala ti, Gospode. Spasio si me. Vjerujem da me ne gledaš kao grešnika, iako mi u srcu prebiva grijeh. Došao sam ovamo pošto si mi obećao povesti me u nebo. Sada idem tamo gdje je cvijeće u punom cvatu. Doviđenja, nadam se da ćemo se još vidjeti.»
Nakon što je krenuo prema vrtu, Isus ga zaustavi. «Čekaj! Hajde da vidimo prebiva li u srcu ovoga čovjeka grijeh. Jesi li grešnik?»
«Naravno da u meni ima grijeha. Međutim, nisam li vjerovao u tebe?»
«Prebiva li u tebi grijeh iako vjeruješ u mene?»
«Da, u meni ima grijeha.»
«Molim? U tebi ima grijeha? Donesite mi Knjigu života. I Knjigu djela. Potražite njegovo ime. Pogledajte u kojoj je knjizi njegovo ime.»
Naravno, njegovo ime nalazi se u Knjizi djela.
«Sada ispovijedi grijehe koje si počinio na Zemlji.»
Čovjek najradije ne bi, ali Bog ga prisiljava da otvori usta i prizna svoje grijehe.
«Da, počinio sam te i te grijehe …»
Zbunjen je i ne može zatvoriti usta.
«U redu, to je dovoljno! Učinio je dovoljno za osudu na pakao. I više je nego kvalificiran! Pošaljite ga na to užareno mjesto.»
Ne šalju ga na mjesto gdje je cvijeće u punom cvatu, već na mjesto puno ognja i paklene vatre. Dok ga odvode u pakao, škrguće zubima.
«Vjerovao sam u tebe, prorokovao u tvoje ime, propovijedao u tvoje ime, prodao kuću kako bih ti služio, pomagao siročadi, zbog tvojeg imena pretrpio toliko toga, molio se zorom, pomagao bolesnicima … zaslužujem ići u raj.»
Toliko škrguće zubima da ih naposljetku izglođe do kraja. Po dolasku u pakao, ima priliku ugledati sve kršćane koji nisu shvaćali pravo značenje Isusovog otkupljenja. Isus odbacuje one koji krivo razumiju evanđelje otkupljenja.
Grijesi lažnih vjernika zapisani su u Knjizi djela
Gdje su zapisani grijesi svih grešnika?
Zapisani su u njihovim srcima i u Knjizi djela.
Zapisani su u njihovim srcima i u Knjizi djela.
Bilo da vjerujemo u Isusa ili ne, Bog uništava one u čijim srcima prebiva grijeh. Ukoliko pronađe ma i trunku grijeha u nečijem srcu, ta osoba na Sudnji dan biva osuđena na pakao. Bog žarko želi da grešnici koji još nisu otkupljeni ispovjede da nisu izbavljeni kako bi postigli otkupljenje.
Grijesi grešnika zabilježeni su u njegovom srcu. Oni koji su nanovo rođeni od vode i Duha mogu se sjećati svojeg grijeha, ali on je obrisan iz njihovih srca. Oni su pravedni.
Međutim, u srcima onih koji nisu nanovo rođeni prebiva grijeh. Stoga su oni pred Bogom grešnici. Kadgod kleknu na molitvu, njihovi ih grijesi odvajaju od Boga i priječe ga u tome da čuje njihove molitve. Mole se za ovo i ono, ali njihovi grijesi ostaju. Naposljetku ispovijedaju svoje grijehe, kaju se za prijestupe koje su počinili prije 10, 11, 20 godina.
Moraju li se zaista u svojim molitvama uvijek nanovo kajati? Zašto to čine? Ne žele to činiti, ali kad god se počnu moliti, sjete se svoje krivnje pred Bogom. Stoga osjećaju da moraju okajati svoje grijehe prije ozbiljne molitve.
Bog im je željeznom pisaljkom upisao njihove grijehe u srca, tako te nikada ne mogu biti obrisani. Posljedično tome, osjećaju kako moraju ispovjediti svoje grijehe svaki put kad stanu pred Boga. Stoga su oni koji vjeruju samo u polovicu potpunog Isusovog evanđelja osuđeni na život u grešničkoj bijedi te završavaju u paklu.
U Jeremiji 17:1 je zapisano, «Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca, i u rogove njihovih žrtvenika».
Judino pleme kraljevsko je pleme izraelskog naroda. U Bibliji Juda predstavlja čitavo čovječanstvo, tako da Juda označava sve ljude.
Judin grijeh je zapisan željeznom pisaljkom i urezan dijamantnim vrškom koji može rezati metal. Dijamant je najsnažniji materijal na svijetu. Naši su grijesi zabilježeni željeznom pisaljkom sa dijamantnim vrškom.
Jednom urezani, više se ne mogu obrisati. Neće biti obrisani osim ukoliko povjerujemo u istinu vode i Duha.
Ukoliko im u srcima ostane grijeh, tada nema koristi od otkupljenja u njihovim mislima, vjeri u kršćanske nauke, učenju teologije napamet, te posvećivanju crkvenom poslu.
Pošto im grijesi bez Isusovog krštenja nikada ne mogu biti obrisani, grešnici ih se neprestano sjećaju uz riječi koje se uvijek ponavljaju u njihovim molitvama, «Gospode, grešnik sam». U srcima im još uvijek prebiva grijeh unatoč njihovom nastojanju ka zajedništvu sa Bogom, unatoč preuzimanju velikih odgovornosti u crkvi, unatoč studiju teologije i proučavanju nauka.
Tako odlaze u planine, uzaludno pokušavaju govoriti u jezicima i traže vizije gorućih plamičaka; sve je to beskorisno. Ukoliko vam u srcu ostane grijeh, nikada nećete biti mirni.
Naš je grijeh, kao što je zapisano u Jeremiji 17:1, urezan u rogove naših žrtvenika. Na nebu postoji Knjiga života i Knjiga djela. Grijesi grešnika zabilježeni su u Knjizi djela, te ljudi nikada ne mogu pobjeći od svojih prijestupa. Bog ih bilježi u Knjizi djela i na pločicama naših srca te nam ih pokazuje pomoću svojeg zakona.
Trebali bismo te zapise obrisati vjerom u Isusovo krštenje i u krv koju je prolio kako bismo se mi mogli spasiti. Tada ćemo biti spremni za vječni život, a imena će nam biti zapisana u Knjizi života.
Nalazi li se vaše ime u Knjizi života?
Čija su imena zapisana u Knjizi života?
Ondje su zapisana imena onih u čijim srcima ne prebiva grijeh.
Ondje su zapisana imena onih u čijim srcima ne prebiva grijeh.
Važno je imati ime zapisano u Knjizi života. Ako vam ime nije ondje zapisano, koja korist od vjerovanja u Isusa? Kako biste bili uistinu otkupljeni, morate vjerovati u novo rođenje vodom i Duhom.
Isus je došao na ovaj svijet na kojem je bio kršten kad je imao 30 godina, a kako bi oprao sve grijehe svijeta, te umro na križu kako bi nas izbavio. Kao što je zapisano u Mateju 3:15, «jer tako» je Isus bio kršten i razapet na križu. U to moramo vjerovati kako bi nam imena bila zapisana u Knjigu života.
Kada ljudi umru i stanu pred Boga, Bog kaže; «Pogledajte da li se ime ove osobe nalazi u Knjizi života.»
«Nalazi se, Gospode.»
«Da, zbog mene si na Zemlji patio i lio suze, i sada ću učiniti tako te to više nikada nećeš morati činiti.»
Bog takvoj osobi za nagradu daruje vijenac pravednosti.
«Hvala ti, Gospode. Vječno sam ti zahvalan.»
«Anđeli, okrunite ovu osobu.»
«Gospode, i više mi je nego dovoljno to što si me spasio. Vijenac za mene bio bi previše. Hvala ti. Tako sam ti zahvalan što si me spasio. I više sam nego zadovoljan što mogu živjeti u tvojoj blizini.»
«Anđeli, kleknite i ponesite mog 10,000-tog sina na svojim leđima.»
Anđeli odgovaraju sa «Da, Gospodine.»
«Molim te, popni se na moja leđa.»
«Tako mi je ugodno. Radim li ovo na pravi način? Krenimo.»
Anđeo pažljivo zakorači.
«Da li bi volio prošetati?»
«Ajme, ovdje je tako predivno. Koliko je ovo mjesto?»
«Putovao sam ovdje već nekoliko milijardi godina, ali još uvijek nisam došao do kraja.»
«Da li je to uistinu tako? Mora da sam ti težak. Sada me možeš spustiti.»
«Ovdje gore nikada ne gubimo energiju.»
«Hvala ti, ali želio bih stajati na tlu nebeskog kraljevstva. Gdje su svi pravednici koji su ovdje stigli prije mene?»
«Ondje su.»
«Hajdemo ondje.»
Haleluja! Grle se, smješkaju i žive sretno u vječnosti.
Sada zamislite da umre i pred Boga stane čovjek koji vjeruje u Isusa, ali je još uvijek grešnik. I on kaže da vjeruje u Isusa te priznaje da je grešnik.
Bog kaže; «Pogledajte da li je ime ovoga čovjeka zapisano u Knjizi života.»
«Ne nalazi se u knjizi, Gospode.»
«Onda pogledaj u Knjigu djela.»
«Ovdje se nalazi njegovo ime i njegovi grijesi.»
«Onda pošalji ovog čovjeka na mjesto na kojemu se nikada neće morati brinuti u vezi cijene goriva, i ostavi ga da ondje živi zauvijek.»
«O, Gospode, to je tako nepravedno …»
On kaže da je to nepravedno. Zašto bismo trebali biti poslani u pakao iako smo tako žarko vjerovali u Isusa?
Razlog tomu leži u činjenici da ga je Sotona prevario i da je slušao samo poluistine evanđelja. Ukoliko ne razumijemo pravo značenje Isusovog otkupljenja, i mi ćemo završiti u paklu.
Ovaj čovjek vjerovao je u Isusa, ali Sotona ga je prevario pa je sam sebe smatrao grešnikom. Ukoliko smo čuli pravo evanđelje, shvaćamo da je njegova vjera pogrešna. Međutim, on nije vjerovao zbog svoje egoističke predanosti vlastitim, krivim uvjerenjima.
Ako želite stići u nebesko kraljevstvo, morate vjerovati u novo rođenje vodom i Duhom. Kao što je zapisano u Mateju 3:15, «jer tako» Isus uze sve grijehe svijeta. Morate vjerovati u spasenje vodom i krvlju.
Čija su imena zapisana u Knjizi djela?
Ondje su zapisana imena onih u čijim srcima prebiva grijeh.
Ondje su zapisana imena onih u čijim srcima prebiva grijeh.
Ukoliko odaberete vjerovati u bilo što, te biti dobroćudna osoba koja nikada ne odbija udovoljiti zahtjevu drugoga, možda završite u paklu. U paklu postoji mnogo dobroćudnih osoba, a u raju se nalaze pravi borci koji su se borili za ono u što vjeruju.
Oni koji su u raju svjesni su toga da su bili grešnici koji su bili predodređeni za pakao i koji su, puni zahvalnosti, povjerovali u to da su im grijesi oprani Isusovim krštenjem i prolivenom mu krvlju.
Kaže se da u raju postoje hrpe ušiju i usta. Zbog toga što su mnogi ljudi u Isusovo otkupljenje vjerovali samo ustima ili ušima, Bog je ostatak njihovih tijela bacio u sumporni oganj.
Zamislite da osoba koja vjeruje u Isusa, ali u čijem srcu još uvijek prebiva grijeh stane pred Boga i kaže; «Gospode, ljudi su me nazivali pravednikom zbog toga što sam vjerovao u Isusa, iako je u mojem srcu još uvijek prebivao grijeh. Povjerovao sam da bi i ti mogao na mene gledati kao na čovjeka bez grijeha. To je ono čemu su me učili i u što sam vjerovao. Vjerovao sam u isto ono u što su vjerovali i mnogi drugi. Od tamo otkud ja potječem, to je bilo najuvrježenije vjerovanje.»
Gospod mu odgovara. «Ne mogu oprostiti onima u čijim srcima prebiva grijeh. Blagoslovom novog rođenja vodom i Duhom oprao sam sve tvoje grijehe. Ipak, odbio si vjerovati u to. Anđeli! Bacite ovog drznika u pakleni oganj.»
Tkogod vjeruje u Isusa a još uvijek smatra da mu u srcu prebiva grijeh, završit će u paklu. Slijedite pravo evanđelje otkupljenja i bit ćete izbavljeni od sveg grijeha. U suprotnom, gorjet ćete u paklu.
Reći da ste bez grijeha dok vam on prebiva u srcu znači prevariti Boga. Možemo vidjeti kolika je na kraju razlika između grešnika i pravednika. Shvaćate zašto vas zaklinjem da budete otkupljeni. Jednom kada stanete na raskrižje raja i pakla, vidjet ćete razliku između onih koji vjeruju u potpuno otkupljenje (Isusovo krštenje i njegovu smrt na križu) i onih koji u nj ne vjeruju. Bit će to velika razlika. Neki će ući u nebesko kraljevstvo, dočim će drugi u pakao.
Vjerujete li u Isusa a još uvijek ste grešnik? U tom slučaju, trebali biste shvatiti da se morate nanovo roditi vodom i Duhom. Bog one u čijim srcima prebiva grijeh šalje u pakao. U nebesko kraljevstvo mogu ući samo oni koji vjeruju u potpuni oprost grijeha.
Učinite to odmah. Ukoliko budete odgađali, možda će biti prekasno. Budite unaprijed spremni. Povjerujte u otkup vodom i Duhom i posvetite se prije negoli završite u paklu.
Slava budi našem Gospodu Isusu! Zahvaljujemo mu za njegovu milostivost kojom je nas grešnike učinio pravednima. Haleluja!
Isus: zagovornik pravednika
Mogu li naši grijesi biti obrisani molitvom pokajanja?
Ne, to je sasvim nemoguće. To je jedan od načina na koji nas Sotona zavodi.
Ne, to je sasvim nemoguće. To je jedan od načina na koji nas Sotona zavodi.
Pročitajmo I Ivanovu 2:1-2. «Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.»
Vidite li što je ovdje zapisano? Ima li među vama vjernika kojima u srcu još uvijek prebiva grijeh? Ukoliko vam u srcu prebiva grijeh, a Bogu govorite kako ne prebiva, varate ga. Time varate i sebe.
Međutim, ukoliko uistinu razumijete Isusa i vjerujete u ono što je učinio kako bi na Jordanu oprao sve grijehe, bit ćete potpuno slobodni od grijeha. Tada možete reći, «Gospode, u tebi sam nanovo rođen vodom i Duhom. U meni nema grijeha. Mogu stati pred tebe bez srama.»
Gospod će vam odgovoriti. «Da, u pravu si. Kao što je Abraham vjerovao u mene te kao što je vjerovao da je i sam pravedan, i ti si pravedan zbog toga što sam oprao sve tvoje grijehe.»
S druge strane, zamislite čovjeka kojemu, unatoč njegovoj vjeri u Isusa, u srcu prebiva grijeh. Takav kaže, «Zbog toga što vjerujem u Isusa, ići ću u raj iako je u mojem srcu ostalo još nešto grijeha.»
On toliko želi ući u raj da se nastoji oduprijeti i pred sudskim prijestolom, ali svejedno će završiti u paklu. Zašto? Nije poznavao blagoslovljeno evanđelje novog rođenja vodom i Duhom.
Svatko bi za vrijeme svog zemaljskog života trebao ispovjediti da je grešnik. «Grešnik sam. Ići ću u pakao. Molim te spasi me.» Grešnik ne biva otkupljen ponavljanjem molitvi. Ne, kako bi bio izbavljen mora priznati da je grešnik i prihvatiti otkup vodom i Duhom. Pravednikom može postati tek otkupljenjem vodom i Duhom.
Inzistiranje na tome da nam je u Isusu oprošten tek iskonski grijeh te da bismo se za postizanje spasenja trebali kajati samo za svakodnevne grijehe lažno je evanđelje. Ono nas vodi ravno u pakao. Mnogi vjernici sami sebe osuđuju na pakao vjerujući u to lažno evanđelje, a ta je tendencija danas još izraženija.
Da ste i sami pali u lažno evanđelje, biste li bili svjesni toga? Možete li biti dužnik i nakon što ste platili sve svoje dugove? Razmislite o tome. Ako se još uvijek smatrate grešnikom, a vjerujete u Isusa, možemo li reći da u njega vjerujete na ispravan način? Jeste li vjernik i grešnik ili vjernik i pravednik?
To možete odabrati sami. Možete vjerovati da su vam svi grijesi oprošteni, ili pak možete vjerovati da biste se trebali svakodnevno kajati za svoje prijestupe. Vaš odabir odredit će hoćete li ići u raj ili u pakao. Morate obratiti pažnju na pisca evanđelja, koji vam priopćava pravo evanđelje.
Oni koji vjeruju u lažno evanđelje još uvijek se na svakom ranojutarnjem molitvenom sastanku mole za oprost grijeha, što čine i svake srijede na službi, te svakog petka navečer za vrijeme skupne molitve, u želji da im grijesi budu oprani.
Govore; «Gospode, sagriješio sam. Sagriješio sam ovog tjedna.» Zatim se prisjećaju davnih grijeha i opet se mole za njegovo oproštenje. Time se odupiru blagoslovljenom evanđelju novog rođenja vodom i Duhom.
Naši grijesi moraju biti plaćeni krvlju. U Hebrejima 9:22 piše; «bez prolijevanja krvi nema oproštenja». Ako smatrate da u vama ima grijeha, znači li to kako tražite od njega da još jednom iskrvari za vas? Oni koji ne vjeruju u potpuno otkupljenje krivi su za izokretanje Isusovog otkupljenja u laž. Oni inzistiraju na tome da nas Isus nije izbavio jednom zauvijek, te da je stoga lažac.
Kako biste bili otkupljeni u Isusu, morate vjerovati u istinu otkupljenja vodom i Duhom. Mogu li vam grijesi uistinu biti oprošteni putem stotina, tisuća, milijuna molitvi? Pravo evanđelje nas otkupljuje jednom zauvijek. Postanite pravednicima, uđite u nebesko kraljevstvo i zauvijek živite religioznim životom.
U Isusu živim novi život. Prošlost je gotova i postao sam novi stvor. Protraćena prošlost je nestala. O, Isus je moj pravi život. U Isusu živim novi život.
U Isusu živite novi život. Bez obzira na to što možda niste zgodni koliko biste željeli biti, što ste preniski, malčice zaobljeni u području struka, vi koji ste blagoslovljeni evanđeljem novog rođenja vodom i Duhom živite sretan život. Koga briga što vam nos nije baš idealno oblikovan ili ste malčice preniski? Zato što nismo savršeni, spašeni smo vjerom u novo rođenje vodom i Duhom u Isusu. Oni, pak, koji su tašti i uobraženi, završit će u paklu.
Hvala ti, Gospode. Uvijek zahvaljujem Gospodu. Bit ćemo dobrodošli u nebo zbog toga što vjerujemo u novo rođenje vodom i Duhom.
Neistina nas vodi u pakao
Tko će naposljetku primiti vijenac pravednosti?
Onaj koji nadvlada neistinu.
Onaj koji nadvlada neistinu.
Neistina nam kazuje da se, želimo li da nam bude oprošteno, moramo svakodnevno kajati, dočim nam evanđelje vode i Duha kazuje da nam je već u potpunosti oprošteno i da u to moramo samo vjerovati.
Što je istina? Moramo li se svakodnevno kajati? Ili je, pak, ispravno vjerovati da nas je Isus izbavio kad je bio na najprikladniji način kršten kako bi uzeo naše grijehe? Istina je da je Isus naše grijehe uzeo jednom zauvijek i na taj nam ispravan način ponudio spasenje.
U duhovnom ratu moramo nadvladati neistinu. Mnogi ljudi slijede baš nju. «Anđelu crkve u Pergamu napiši: Ovo govori onaj koji drži oštri dvosjekli mač: Znam gdje prebivaš – ondje gdje se nalazi sotonino prijestolje.» (Otkrivenje 2:12-13)
«Pobjedniku ću dati sakrivene mane, dat ću mu i bijel kamen i na kamenu napisano ‘novo ime’ koje nitko ne poznaje osim onoga koji ga prima.» (Otkrivenje 2:17)
Ondje gdje prebivaju mnogi zli duhovi i gdje se neistina pričinja istinom, Sotona se pojavljuje kao anđeo svjetla. Bog ne može pomoći nikome tko čuje i poznaje istinu spasenja vodom i Duhom, a ne želi vjerovati u nju. Takva će osoba zacijelo završiti u paklu.
Svatko mora sam za sebe odlučiti hoće li vjerovati u Isusovo spasenje. Nitko neće kleknuti pred vas i preklinjati vas da povjerujete i budete izbavljeni.
Ukoliko želite biti spašeni od grijeha, vjerujte u spasenje vodom i Duhom. Ako ste zahvalni za njegovu ljubav spasenja i za milost kojom nas je spasio, vjerujte u to. Ako ste grešnik osuđen na pakao, vjerujte u vodu i Duha, Isusovo krštenje i njegovu smrt na križu. Tada ćete postati pravednikom.
Ako smatrate da niste grešnik, ne treba vam otkupljenje vjerom u Krista. Vjerom u evanđelje novog rođenja vodom i Duhom mogu biti izbavljeni samo grešnici. Isus je spasitelj grešnika i tješitelj onih koji su u nevolji. On je stvoritelj. On je gospodar ljubavi.
Iskreno vas zaklinjem da vjerujete u evanđelje novog rođenja vodom i Duhom. Vjerujte u njega. Možete biti sigurni da će Isus biti vaš spasitelj, prijatelj, pastir i Bog. Grešnici bi trebali vjerovati u Isusa. Ako ne želite završiti u paklu, morate vjerovati u to. Bog nas ne preklinje da vjerujemo u evanđelje spasenja.
Želite li dobiti propusnicu za raj? Vjerujte u evanđelje novog rođenja vodom i Duhom. Isus kaže; «Ja sam put, istina i život. Vjerujte u mene.» Govorite li da želite biti bačeni u pakao? U tom slučaju nemojte vjerovati. On kaže da vam je već pripremio mjesto u paklu.
Bog ne preklinje. Trgovac ljubazno dočekuje svakoga odreda hoteći mu prodati svoja dobra, dočim Bog poklanja nebesko kraljevstvo samo onima koji su otkupljeni. Bog je pravedan.
Ljudi govore da je kraj svijeta blizu. Da, i ja mislim da je blizu. Stoga je ludost ne vjerovati u pravo evanđelje novog rođenja vodom i Duhom.
Vjerujte u spasenje blagoslovljenim evanđeljem novog rođenja vodom i Duhom. Krenimo zajedno u nebesko kraljevstvo. Ne želite li sa mnom poći u Isusovo prebivalište?
Jeste li grešnik ili pravednik?
Pravednik u čijem srcu nema grijeha.
Pravednik u čijem srcu nema grijeha.
Pročitajmo iz poslanice Rimljanima 8:1-2. «Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Isusu Kristu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti.»
Isus je svojim krštenjem i smrću na križu uzeo sve naše grijehe. Spasio je sve grešnike koji su trebali biti osuđeni radi svojih grijeha.
Božje spasenje sastoji se od dvije stvari. Prva je zakon, a druga je njegova ljubav. Zakon nam daje do znanja da smo grešnici. Prema zakonu, plaća za grijehe je smrt. Zakon nas ne može spasiti. On nam samo ukazuje na našu grešnu narav i na naš usud. Daje nam do znanja da smo grešnici.
Isus je, kako bi platio plaću za grijeh, došao na ovaj svijet, uzeo sve naše grijehe i platio ih svojim životom kako bi nas spasio od osude. Božja ljubav nas je spasila od sveg grijeha.
Moramo pobijediti neistinu. Bog onima koji nadvladaju neistinu daruje blagoslov novog rođenja vodom i Duhom.
Spašeni smo vjerom u Isusa. Vjerujući u njegove riječi, postižemo pravednost i razumijevamo istinu. Vjerujte srcima u istinu novog rođenja vodom i Duhom, i bit ćete spašeni.
Copyright © 2021 by The New Life Mission
